Kako nastaje naučna fantastika 1

Počela sam da pišem novi roman. Ide onako… kilavo. Između ostalog, zato što su mi potrebni konsultanti, ono što se zove „mišljenje struke“, za delove radnje, a to je prilično delikatna i neizvesnog rezultata faza procesa. Postoji realna mogućnost da se autor i struka ozbiljno sukobe pa pocepaju „klaud“ (u kom su čvrstim vezama spojeni) kako bi uništili kontakt vo vjeki vjekov.

Prvo je jedna prijateljica izrazila želju da se u tad još nezapočetom tekstu nađe kao glavna junakinja.

Imenom i prezimenom, kaže ona.

OK, ako si zapela, bićeš.

Zaista, to nije neki poseban zahtev.

Prve strane poslala sam prijatelju montažeru da baci pogled jer je junak filmadžija.

„Slušaj, ovo ne dolazi u obzir! Menjaj! Niko ne bi izdao dozvolu da se snima na toj lokaciji.“

OK, ako tako „struka kaže“, promeniću.

Zaista, ni to nije neki poseban problem.

Bilo mi je neophodno da kao važnog konsultanta uključim doktora.

Klimao je glavom, smeškao se, skidao naočare, stavljao naočare, nije se javio na telefon kad je zvonio.

Pomislila sam, odlično, na pravom sam putu.

„Medicina kaže, nemoguće. Menjaj!“

Te ova bolest ne daje tu sliku, te ako čak i daje onda je obavezna još i dodatna povreda, te menjaj sobu u kojoj leži…

„Zar medicina poznaje sva moguća stanja u koja zapada taj krhki proizvod božje kreacije?“

„Ne poznaje, ali ovo zna. Ili jedno, ili drugo, razmisli šta ti je preče pa uskladi sa ostalim delom radnje.“

„Ali, tako se radnja raspada. Neverovatno mi je da ljudsko biće ne mogu da snađu razne nevolje u istom trenutku. Čini mi se, Jalom reče da pas može imati i buve i gliste… ili tako nešto.“

„Može, naravno, ali ovo ne može.“

„Ljudi umiru, zar ne? Neke su smrti neobjašnjive.“

„U kriminalističkim dramama, u medicini, smrti su objašnjive.“

„OK, kako struka kaže. Međutim, moj junak mora da preživi.“

„Nema šanse.“

Stručni razgovor sa pripadnikom MUP-a neću ni prenositi.

Kako se ispostavilo, svašta je kažnjivo.

Bar na papiru, naravno.

Zar svet koji stvaram nije moj svet i junak moj junak, zapitala sam se kad sam se oporavila od tolikih konsultacija.

Ne pišem zapisnik o nesreći ili knjigu snimanja, svakako ne sastavljam medicinski izveštaj za komisiju.

Jer, ako tako stvari stoje i sve mora da bude veran prikaz života koji nas već dovoljno maltretira, nemam nikakvu želju ni potrebu da kreiram još jednu egzistenciju uklopljenu u mučan kontekst realnosti.

Ovakve kakvu je znamo i živimo.

Možda je zaista rešenje da izmaštam svet neke druge zvezde ili planete, nekog drugog sunčevog sistema, da u njega postavim junake sazdane prema liku kakav želim ja, bez konsultacija sa stručnjacima ili dr Nestorovićem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari