Imam jednu komšinicu (da joj ne navodim ime) koja je u stalnoj borbi sa svojim mužem.

Moraju da žive zajedno a ne podnose se. Šta god on da uradi, ona pošizi. Recimo, on napravi čorbu od brokola, ona oči da mu iskopa. On počne da briše prašinu, ona uzme oklagiju pa navali na njega. On poželi da čita knjigu, ona pogasi svetla. On se dogovara s prijateljem da ode na utakmicu, ona razbije telefon…

Nekad je u ulazu čujem kako se raščupana i razularena žali: „Kuva brokole, hoće gvožđem da me ubije! Čisti kuću, hoće da me uguši! Zamislite, čita! Hoće da bude bolji od mene. Dogovara se s tim probisvetima, svojim pajtašima, hoće da mi namesti neko čudo… Znam, hoće on mene po kratkom postupku… Ali, ne dam se ja!“

S kim delim stambenu gradsku jedinicu, pomislim s tugom i potrudim se da zbrišem od paranoične lujke. Međutim, od analognih situacija ne može se pobeći.

Kaže gospodin gradski menadžer, deterdžent u fontane Beograda sipali su nepoznati počinioci s bolesnim političkim namerama. Rado bih gospodinu Vesiću parafrazirala njega samog: „Ako vam se ne sviđa, nemojte da gledate“, ali mislim da bi to bilo neumesno. Jednako neumesno kao u situaciji kad je autor navedene rečenice istu izrecitovao pred kamerama.

Mislim da bi u obzir u rešavanju ovog slučaja (ko je i zašto napravio higijenski napad na gradsko dobro) trebalo uzeti to da se sipanje deterdženta u fontane ne dešava prvi put. S vremena na vreme, neko jednostavno sipa prašak u vodoskok. A zatim, trebalo bi razmotriti neku ozbiljnu klasifikaciju namera (vertikalna podela: političke/nepolitičke; ljubavne/neljubavne; prijateljske/neprijateljske itd.), pa onda i političkih namera (horizontalna podela: zdrave/bolesne). Ovako, ako se slede smernice koje je dao gradski menadžer (političke, nezdrave namere), pitanje je da li će počinioci ikad stati pred lice pravde (da se poslužim poznatom formulacijom).

Usko gledanje na problem jalovo je i naporno. Krivca uporno tražite gde ga nema pa vam rezultat izmiče. Ne bih da se igram detektiva, ali mogu da ponudim nekoliko predloga.

Recimo, šta ako je to poruka osnovaca koji na trapav način žele da nam kažu da se osećaju iskorišćeno zato što nastavnici štrajkuju kad im se svidi. Ili, šta ako je uzrok romantičan… Taj destruktivni potez očajnički je pokušaj momka slomljenog srca da vrati devojku za kojom vene (otud upotreba vode u stvaranju poruke). Ili, šta ako je neko jednostavno hteo da kaže da je glavnom gradu potrebno ozbiljnije čišćenje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari