Dvostruki aršini 1

I kada ne drže teniski reket Novak Đoković i Rafael Nadal su u fokusu svetskih medija. Ovog puta ne zbog promena u timu saradnika, vesti iz njihovih privatnih života, novih humanitarnih angažmana…

Čak ni zbog „spornih“ izjava već zbog ćutnje. Svi viđeniji američki i evropski novinski dnevnici, već neko vreme, bez pardona spočitavaju Srbinu i Špancu što (još) ne odustaju od skupo plaćenog egzibicionog meča u DŽedi, pred kraj decembra. Ili „makar“ ne osude režim u Saudijskoj Arabiji, povodom surovog ubistva novinara Vašington posta DŽamala Kašogija u ambasadi te države u Turskoj. NJujork tajms, Gardijan i ostali čude se što „dvojica razumnih i pristojnih ljudi od ličnog integriteta, svesnih svoje široke društvene odgovornosti“ ignorišu kritike i apele javnosti, odnosno „pristaju da budu pauni u nameri režima u Saudijskoj Arabiji da popravi svoj narušeni imidž“. Kao da su oni dužni da se oglašavaju na teme bez direktne kopče sa onim što im je posao ili ih se lično ne tiču, kao da njihove kolege sportisti uvek i svuda dižu glas protiv režima loše reputacije i njihovih (ne)dela, a ima ih onoliko na svetu, kao da je obaveza vrhunskih tenisera, košarkaša, atletičara, plivača, fudbalera… da javno biraju stranu, prozivaju, osuđuju… u smutnim vremenima i slučajevima višestrukih konteksta i repova. I kao da se mnogi od njih nisu gadno opekli kada su dali sebi za pravo da lično mišljenje o škakljivim temama podele sa medijima, jer se dešavalo i dešava – imali smo i mi ovde takvih primera – da im dojučerašnji navijači, samo zato što se ne slažu, okrenu leđa i zaborave na sve što su ikada napravili na terenu. Ili, recimo, sportske instance nekima od njih, zbog „prejake reči“, oduzmu pravo da vrhunsku formu pretoče u medalje, kao kada je našem plivaču Miloradu Čaviću posle nošenja majice s natpisom „Kosovo je Srbija“ na ceremoniji proglašenja pobednika na 50 metara delfin na Evropskom prvenstvu 2008. godine izrečena suspenzija sa takmičenja, a imao je velike šanse da uzme zlato i u duplo dužoj disciplini.

Ako im na aktuelnom turniru u Parizu bude traženo da se distanciraju od moćne azijske zemlje, Đoković i Nadal mogli bi da repliciraju pitanjima: Zašto se ista reakcija ne traži od drugih pojedinaca i reprezentacija koji će na istom tlu, takođe zbog novca, „ukrstiti koplja“? Zbog čega države odakle dolaze isti ti mediji nisu uveli političke ili ekonomske sankcije Saudijskoj Arabiji? Kako to da protivnici ove zemlje, posle Kašogijevog stradanja, nisu postali gadljivi na njenu naftu?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari