Samostalni sindikat GSP Beograd i v.d. direktora tog preduzeća Željko Milkovića upozorili su da javnom prevozu u glavnom gradu preti kolaps, ukoliko svi Beograđani ne budu plaćali karte.

Zbog nestašice goriva, na ulicama je sve manje vozila, a prema rečima Željka Milkovića od 800.000 građana koji dnevno koriste gradski saobraćaj, manje od 200.000 plaća prevoz. Situacija nije značajnije bolja ni u drugim lokalnim samoupravama u Srbiji. Probleme s javnim prevozom ima i Kragujevac. Na „prvog sina Srbije“ Radomira Nikolića se, od kada je konačno smenio Veroljuba Verka Stevanovića i preuzeo fotelju kragujevačkog gradonačelnika, sručila gomila problema sa skoro svim gradskim i komunalnim službama. „Nisam ja, kriv je Verko…“, odgovara Nikolić, koga, međutim, niko nije „bio po ušima“ da se „gura“ za fotelju „prvog Kragujevčanina“ i koji je obećavao da će, uz pomoć Vlade Srbije, rešavati nagomilane probleme grada. Što ih rešava…

O Kragujevcu se ne bih izjašnjavala, pošto nisam najbolje upoznata sa tamošnjom situacijom, sem da mi nije jasno kako gradonačelnik Nikolić („Poraslo dete, osamostalilo se“) očekuje da radnici čistoće rade bez plata. Pošto spadam u onih 200.000 „budala“ koje plaćaju prevoz, o GSP Beograda mogu naširoko. Podrazumeva se da građani treba da plaćaju svoje račune, pa i prevoz, ali i javna preduzeća koja pružaju usluge imaju neke obaveze prema svojim korisnicima. Kad se posle 20-minutnog čekanja pojave drndavi autobusi ili tramvaji, koji kao da su iz kompanije „Krstić i sin“, pitam se šta ja to plaćam. Lako je kritikovati, rekli bi mnogi, imaš li ti rešenje? Imam, kako da ne.

Predlažem Dragana Đilasa za direktora GSP. Ispunjava sve uslove. Nikada nije radio u GSP, ali verovatno vozi bar automobil. Po profesiji je čini mi se mašinski inženjer, bavio se marketingom i što je najvažnije bio je član Demokratske stranke. Ne samo član već i predsednik. Možda je i dalje član DS, ali predsednik nije. To je Bojan Pajtić. Dakle, bivši gradonačelnik Beograda ispunjava sve uslove za imenovanje na ovu važnu funkciju. Za njegova vakta su uostalom uvedeni Bus plus sistem i komunalna policija, te je on idealan da se sa njima bori. Da li bi Đilas prihvatio? Ne deluje verovatno, ali nikad se ne zna. Ko je mogao Jelenu Trivan u Službenom glasniku da zamisli? Uostalom, kad je neko sposoban zašto bi ga partijska knjižica sputavala?

Da li bi to pogodilo i razočaralo glasače SNS koji su godinama slušali da je Đilas „tajkun“ otelotvorenje zla, a njegovi „žuti“ izvor svih problema i uništitelji Srbije? Možda, ali kad su preživeli povratak (ili ostanak) desetine nekadašnjih uništitelja, pardon funkcionera DS, zašto ne bi i Đilasa? Ako nekog ideja nervira, nek se priseti čuvene izreke o „Kurti i Murti“, a ako ima smisao za humor i dobar želudac, može da posluša istoimenu pesmu Lazara Milakovića, poznatog pod umetničkim imenom Lazo Magistrala. Nije Betoven, nije čak ni za „Grand“ već pre za opskurne „Zvuke rodnog kraja“, ali ne budimo cepidlake – ovo je Srbistan. „Skinuli smo s leđa Kurtu, sad nas Murta jaše; Sjaši Kurta da uzjaše Murta, samo jaši mi smo naši; Narod miran kao ovce, ovce za šišanje; Al je jadan siromašan, para je sve manje; Narod kuka nema leba, samo što ne plače; A sa vrha, vlasti grme hoćemo kolače…“, peva Lazo Magistrala. Lazo ima rešenje problema sa kojima se suočava ne GSP već cela Srbija. U pesmi „Srpski izbori“ Lazo Magistrala analizira „puteve i stranputice“ kojima podeljeni Srbistan decenijama luta. Poručuje i peva: „Ovom našem političkom smeću, svoga glasa dati neću. Ja bi hteo da vladaju stranci, iz svemira braća vanzemaljci“. Šta ćemo, Lazo, ako vanzemaljci ne postoje? Onda moramo da „biramo“ između „Kurte i Murte“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari