Nekoliko dana pred inauguraciju novog američkog predsednika Džo Bajdena, u SAD turbulentno.
FBI upozorava na moguće nove, čak i oružane, proteste pristalica dosadašnjeg predsednika Donalda Trampa, demokrate se baš zainatile da ga smene, u čemu izgleda neće uspeti, a pojedini mediji u Srbiji su se pitali zašto se Beograd nije zvanično izjasnio i osudio upad Trampovih pristalica u američki Kongres 7. januara?
Skoro ceo svet je komentarisao šokantne scene sa Kapitol hila, ne i Srbija.
Meni je, priznajem, drago što je Beograd „ćutao“.
Ne mora malena i prilično beznačajna Srbija da bude „mirođija u svakoj čorbi“, pogotovo kada su SAD u pitanju, jer zna se koga su ovdašnji zvaničnici podržali na izborima.
Stariji se verovatno sećaju „avgustovskog puča“, neuspešnog pokušaja rušenja Gorbačova i Jeljcina, u rahmetli SSSR 1991. kada je Beograd na pučiste gledao sa velikim simpatijama.
Znamo ko je pobedio.
Verovatno je i sada bilo puno simpatija prema Trampovim pristalicama, em što je američki predsednik među Srbima dosta popularan, em SAD i dalje omrznute te je mnogima drago što je „zaigrala mečka“ i u Vašingtonu.
Sa velikom sam pažnjom pratila upad u Kongres, prisetila se svoje davne posete Kapitol hilu i Vašingtonu. Srbija zvanično nije komentarisala dešavanja u Vašingtonu, ali se izjasnio predsednik Skupštine Ivica Dačić.
Osudio je nasilje u američkom Kongresu, dodajući da se „tu najbolje vide dvostruki standardi“.
„Niko ne može da pozdravi nasilje, bilo da je reč o Skupštini Srbije, Kongresu SAD ili drugim institucijama širom sveta i zato osuđujemo nasilje koje smo videli ispred i unutar same zgrade Kapitol hila u Vašingtonu“, rekao je Dačić za Pink.
Predsednik parlamenta je ocenio da u Srbiji postoje političke stranke koje osuđuju nasilje u Vašingtonu, a „bile su organizatori nasilja u Beogradu“.
„Kad neko upadne u srpski parlament, onda se to tumači kao odraz demokratije, čak se osuđuje policija“, primetio je on.
U pravu je Dačić.
Nije lepo napadati i upadati u državne institucije ni u Srbiji ni u SAD.
Ima, međutim, bitnih razlika.
U SAD te institucije ipak funkcionišu.
Tako su se svi sudovi, od lokalnih do Vrhovnog, izjasnili o Trampovim tvrdnjama o izbornoj krađi i odbacili ih.
U Srbiji institucije, nažalost, postoje samo na papiru.
Onda građani moraju na ulicu, čak i zbog nepolitičkih stvari, što se vidi ovih dana u Nišu gde protestuju zbog bahatih vozača koji ubijaju ljude „kao zečeve“.
I za to retko odgovaraju, pošto su „budže“.
Eto nama dvostrukih standarda.
Bilo je, nažalost, kod nas nasilja u i oko Skupštine.
Davno, 5. oktobra građani Srbije su upali u Skupštinu u nameri da spreče pokušaj izborne krađe, a u SAD su za borili za priznanje izborne krađe.
Upad u Skupštinu imali smo letos nakon najave predsednika Vučića da će ponovo biti uveden policijski sat zbog korone.
Počeli su mirno, pretvorili se u nasilne kada su ih preuzeli huligani.
Znamo kome su oni bliski.
Dvostruki standardi postoje u svakom aspektu života.
Zamislite da sam ja, daleko bilo, bila na večeri i u prijateljskom razgovoru sa poznatim narko dilerom u sred Beograda?
Policija bi me verovatno odmah privela, možda i optužila za neko krivično delo.
Ili da se neki N.N. građanin našao u sobi sa koferčetom u kome je 100 hiljada evra?
Možda bi i tog N.N. građanina, kao što se Dačiću desilo, neko hitno pozvao pa bi izbegao policiju.
Kako su beše reagovale institucije Srbije u ova dva slučaja?
Ne sećam se da su prvi istraživali, a sud je optužene u aferi „koferče“ oslobodio.
Zato se ne brinite za SAD, već Srbiju u kojoj institucije ne rade, a građani uglavnom oguglali na bezakonje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.