Kad kampanja nije funkcionerska 1Foto: Radenko Topalović

Predsednik Aleksandar Vučić pokazao je da je u pravu – stvarno nema smisla za humor.

Ali, ume do nasmeje čoveka i to do suza. Predsednik je tako izjavio da nije u funkcionerskoj kampanji jer ne učestvuje na izborima 17. decembra, već da samo obilazi radove na fudbalskim stadionima, saobraćajnicama i ostalim objektima gde god to zatrebalo.

Usput deli naše pare sada srednjoškolcima, prethodno studentima, penzionerima…

Što naravno nema nikakve veze sa potkupljivanjem, jednostavno čovek voli da deli naše pare, koje ćemo opet mi da vraćamo stranim kreditorima, samo po sigurno nepovoljnijoj kamati. Po Ustavu predsednik svih građana ne može da se suzdrži – voli SNS i to ne krije, ali kampanju ne vodi. Šta bi tek bilo da je vodi.

Predsednik je otkrio da ima nešto što ne zna. Ne zna šta su probiotici koje njegovi simpatizeri dobijaju u izbornim poklon paketićima, sa logom stranke, potpisom i likom predsednika koji u kampanji ne učestvuje. Jer da učestvuje bilo bi dramatično drugačije.

Moguće je da predsednik ne zna ni šta je špijunski softver Pegasus. Pre dve godine izbila velika svetska afera pošto je konzorcijum uglednih zapadnih medija otkrio da su desetine država za prisluškivanje i praćenje koristile špijunski softver Pegasus, izraelske firme NSO.

Među prisluškivanima bilo je 189 novinara, više od 600 političara i državnih zvaničnika, najmanje 65 rukovodilaca u privredi, 85 boraca za ljudska prava, nekoliko šefova država…

predsednik aleksandar vučić
foto FoNet/Instagram Miloš Vučević

SHARE fondacija koja se bavi digitalnom bezbednošću saopštila da je nekoliko pripadnika NVO Srbije dobilo upozorenje kompanije Epl da su potencijalne mete državno sponzorisanih tehničkih napada.

Koje države? Nije valjda da Srbija prisluškuje NVO aktiviste? Zašto bi to radila kada su NVO aktivisti više nego otvoreni?

Ali možda nije loše i na ovaj način širiti nepoverenje i mržnju prema tom delu društva, jer čim je „nevladin“, taj sektor je sumnjiv. Čak se i sa stranim diplomatama sastaju.

Ne zna se da li je Srbija pokušala da prisluškuje civilni sektor, ponavljam što bi gubila vreme i pare za to. Uostalom, imamo mi oružje snažnije od bilo kakvog softvera – ljude uvek spremne da prisluškuju, prate i cinkare. Ne treba nama Pegasus.

Posustajemo, međutim, polako. Rusi nas očekivano „šiju“, pogotovo od kada su doneli stroge zakone nakon agresije na Ukrajinu. Ruskinja Ana Korobkova, čiji je deda inače cinkario u Staljinovo doba, tvrdi kako je od početka invazije na Ukrajinu napisala 1.397 prijava u kojima denuncira sunarodnike koji kritikuju rat, prenosi BBC.

„Nije mi ih žao. Osećam radost ako budu kažnjeni zbog mojih denuncijacija“, kazala je Korobkova, čije su prijave dovele do otpuštanja s posla šest osoba, a 15 ih je disciplinski i novčano kažnjeno. Slab rezultat u poređenju sa brojem prijava.

Kada smo kod Rusa i špijuna, šta bi sa ruskim diplomatom i pripadnikom vojne obaveštajne službe Georgijem Klebanovim, koji je svojevremeno snimljen kako daje novac jednom navodno penzionisanom oficiru Srbije?

Da li je zvanično proglašen za nepoželjnu osobu? Ili je tek slučajno, bez medijske pompe, napustio Beograd?

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari