A ovde, majko, je li bilo klanja? 1

Pre neki dan na Tviteru je ponovo osvanula fotka na kojoj Aleksandar Vulin u kupaćim gaćama, na ležaljci pored nekog bazena, sa đozlucima na glavi, sav važan nešto bode prstom po mobilnom…!

Ovaj bajnoromantični kadar tviteraš @_Apostle13 opisao je šturo u pet reči: „… Negde na Kosovu… Rov… -15 C…“.

Cenim da je to direktna aluzija na mirnodopsko koprcanje predsednika Aleksandra Vučića u Sofiji, gde se opet svađao sa anonimnim unutrašnjim neprijateljima:

„… A da pitam ja sve te junake, vajne rodoljube, koji mi svaki dan drže pridike… Da ih pitam koliko su puta bili na Kosovu i koliko su spremni da sede u rovu na minus 10 ili minus 15… Jesu li spremni da izađu iz tople sobe, kao zimi kad se žale da su se smrzli kad moraju da sačekaju pola sata na ulici da krenu mašine za sneg“, ni ovog puta nekome nije ostao dužan Vučić.

Ovim putem potpuno podržavam žestoku reakciju predsednika Vučića, koja me je za trenutak podsetila na mudre reči Slobodana Miloševića, još jednog velikog protivnika „toplih soba“ i dokonih priča:

„Tamo gde ja odlučujem, rata neće biti“, vizionarski je poručivao Milošević.

Podsvest me munula u rebra, pa sam se setio još jednog njegovog besmrtnog citata:

„A ako treba da se tučemo, bogami ćemo da se tučemo. A nadam se da neće biti toliko ludi da se s nama tuku. Jer, ako ne umemo da radimo i privređujemo, bar ćemo znati dobro da se tučemo!“ (U razgovoru sa predsednicima srpskih opština, 12. april 1991.)

A onda i niza ostalih izjava drugih nekih persona iz Vučićevog neposrednog ili daljeg mentalnog okruženja koje su onomad čekale „da krenu mašine za sneg“.

„Nije problem nabaviti nuklearno oružje na tržištu, čak i kada ga ne bismo imali.“

Dr Radovan Karadžić, predsednik RS (Večernje novosti, 7. januar 1993.)

„Kada sam video kako se Sarajevo puši i gori, moram priznati, osetio sam radost.“

Dragoš Kalajić, publicista

„Kada postoji pravedan rat na nebu, postoji i na zemlji.“

Patrijarh Pavle (1995)

„Ako bude trebalo, napravićemo još lepši i stariji Dubrovnik.“

Božidar Vučurević, pesnik i ratni komandant (1992)

„Situacija za Dubrovnik nije opasna. To je prostituisani grad hotelijera, gde dolaze američke babe, britanski pederi, glupi Francuzi i nemačke daktilografkinje.“

Dr Radovan Samardžić, akademik

„Zar se naši neprijatelji ne boje naše krvi nenamirene? Mi moramo pokusati svoju porciju krvi!“

Rajko Petrov Nogo, pesnik

„Rat je čist kao suza.“

Dr Radmila Milentijević, eksministarka (TV Politika, 16. decembar 1992.)

„Mi smo Srbi rešili da živimo u jednoj državi – svi, pa makar svi drugi bili isprebijani namrtvo.“

Milić od Mačve, slikar

„Srbi se neće smiriti dok se ne prostru sa obe strane Drine.“

Vojislav Koštunica, predsednik DSS (1995)

„U borbu idem bez emocija. Meni je žao da potrošim metak na hrvatskog civila. Taj metak mi nešto znači, a hrvatski civil mi ne znači ništa“.

(Kapetan) Dragan Vasiljković, ratnik

„Srbija, spremna za rat, najveća je zaloga mira.“

Vuk Drašković, na mitingu USDO (jun 1991)

„Vukovar je danas razrušen, ali oslobođen grad.“

Miodrag Popov, voditelj Dnevnikovog dodatka (decembar 1991)

„Nama je vrhovni komandant patrijarh Pavle.“

Željko Ražnatović Arkan, komandant Srpske dobrovoljačke garde (oktobar 1991)

„Arkan mi sa ratišta šalje ljubavne poruke, junački se bori za Srbe i srpstvo…!“

Ceca Ražnatović, estradna umetnica (novembar 1995)

„A ovde, majko, je li bilo klanja?“

Krste Bijelić, novinar RTS (oktobar 1992)

„Za dve-tri decenije svi ćemo imati rakete sa atomskim glavama, a razloge da ih upotrebimo stičemo upravo pod raketama i bombama NATO avijacije.“

Dobrica Ćosić, akademik (mart 1999)

„Mir, razume se, ne mogu uspostavljati oni koji su rat započeli.“

Dr Mira Marković, direktor JUL-a (septembar 1996)

„Treba se razračunati i sa svim ostalim domaćim izdajnicima koji u poslednje vreme zagovaraju teze da se mi ne možemo suprotstaviti celom svetu.“

Nebojša Pavković, komandant Treće armije

„Prestravljeni svet diže glavu slaveći našu pobedu…!“

Ivica Dačić, predsednik GO SPS Beograda

„Kod nas je dugo trajao period mira, pa su se naši generali opustili.“

Stevan Mirković, general u penziji (septembar 1993)

„Stav sveta nas ne mora da se tiče. Možemo ugasiti radio, televiziju, ne čitati novine dok posao ne završimo.“

Dragoslav Bokan, komandant srpskih dobrovoljačkih jedinica

„Prvo, NATO neće doći, a drugo… Ako treba, tući ćemo NATO bejzbol palicama.“

Vojislav Šešelj, predsednik SRS i potpredsednik Vlade (novembar 1998)

„Ratovao sam svim srcem.“

Tomislav Nikolić, zamenik predsednika SRS

„Svi govore da nema više Srpske Krajine. Biće je! Vratićemo Knin! Knin će biti srpski. Nikada nije bio hrvatski i neće biti“

Aleksandar Vučić („Velika Srbija“, oktobar, 1995)

Da, da, znam da ovo nema apsolutno nikakve veze sa Vulinom & Vučićem i da je predsednik Vučić mislio na ratnohuškačku osovinu Đilas-Janković-Jeremić, ali ponele me emocije, a i nikako nisam mogao da iskopam ništa slično što je današnja opoziciona gamad smišljala u svojim toplim sobama.

Čekajući da krenu mašine za sneg…!

P. S. Ovaj tekst pisan je dva dana nakon što je Nole, plasiravši se u polufinale Rima, opet postao naš.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari