Krici i podrigivanja 1

Pre ravno tri decenije na stranicama Politike zvanično se zapatila „kultna“ rubrika „Odjeci i reagovanja“, što je, nimalo slučajno, koincidiralo sa opštepoznatim „događanjem naroda“ i mitinzima po gradovima Srbije i Crne Gore.

Nezvanično, sinopsis ovog „pismenog događanja naroda“ i koncept „pisama podrške“ sačinjeni su tokom priprema Osme sednice CK SK Srbije, u dubokoj tajnosti i atmosferi koja je bila gotovo idealna za formiranje zadatih predstava neprijatelja i forsiranje recitacija o ugroženom srpstvu.

Bila je to jedna vrsta specijalnog rata i nije preterano reći da su „odjeci“ i „reagovanja“ u Politici zapravo bili prvi okršaji u hladnom građanskom ratu. Štaviše, stvarni rat koji je ubrzo usledio samo je bio produžetak „Odjeka i reagovanja“ i Drugog dnevnika RTS-a. „Odjeci i reagovanja“ mogu se istovremeno nazvati i odjecima straha i odjecima mržnje. Sa stranica Politike i repetitora RTS-a neprestano su emitovani prilozi koji su išli naruku renesansi radikalnog populizma. I sam Milošević je „priznao“ u leto 1988. da je „narod nadrastao svoje rukovodstvo“ i narod se latio pera.

„Narod najbolje zna šta je za njega dobro“; „Narod je razumeo narod“; „Očekivanja naroda se ne smeju izneveriti“; „Narod, iako neuk, zna šta je dobro, a šta ne“; „Narod je spoznao licemerje i ne može mu se više poturati rog za sveću“; „Narod je ustao snažno protiv laži i prevara i jasno je rekao da ne veruje, i da neće više da veruje, i da večito živi u ulozi prevarenog“, samo su neke od glosa koje su iz dana u dan bivale obnarodovane na stranicama Politike.

Za nepune tri godine, koliko je rubrika opstala, „Politika je objavila skoro 5.000 pisama „podrške“ mudrom srpskom rukovodstvu ili pretnji onima koji nisu mislili kao mudro srpsko rukovodstvo.

Signali su uvek stizali iz nekog od kabineta. Srpski intelektualci, naučni i kulturni radnici, ukratko – komunistička elita koja se preko noći transformisala u nacionalističku, zdušno su razrađivali „zadatke“, mediji su njihove ideje širili, a „narod“ im je pružao podršku. Sećanja na vlastite patnje i obećanja o ispunjenju velikog nacionalnog sna od „običnih malih ljudi“ napravili su objekte nacionalnih zanosa i pijanstava. LJudi su prosto izbegli iz normalnog života i vegetirali u tvrđavi ograđenoj mrakom, mržnjom i strahom.

Jedan od Miloševićevih najlukavijih poteza bio je taj što su inicijalne „odjeke“ i „reagovanja“ potpisivala poznata imena i ljudi sa titulama. Potpisani punim imenom ili pseudonimom, u „Odjecima i reagovanjima“ oglašavali su se „zvučni“ nacionalni borci i patriote, od Borisava Jovića, predsednika SFRJ, Batrića Jovanovića, Milića od Mačve, Radomira Smiljanića, Veljka Guberine…!

Da je stvar sa „Odjecima i reagovanjima“ ozbiljna rabota, potvrdio je i žiri Udruženja novinara Srbije, dodelivši Živoradu Minoviću, glavnom i odgovornom uredniku Politike, Nagradu „Dimitrije Davidović“ kao „najviše priznanje za uredničko-novinarski rad u 1989. godini.“ Obrazloženje je bilo kratko: „Smelo je prihvatio izazov probuđene svesti naroda, koji je postao oslonac nove uređivačke politike.“ Mirjane Kuburović, Gorana Kozića, Radovana Lazarevića i ostalih poslenika, koji su prilježno brinuli o imidžu rubrike, tom prilikom niko se nije setio.

Politika je prestala sa objavljivanjem „poruka građana koje svedoče o putu istine i časti kojim smo krenuli i na kojem se još uvek nalazimo“ početkom 91. godine. Rubriku „Odjeci i reagovanja“ zamenili su „objektivni“ izveštaji sa ratišta!

Vučić, danas, nema „Odjeke i reagovanja“ samo u Politici. NJegovi su „odjeci“ metastazirali u TV priloge, naslovnice, intervjue podrške, poternice, vređanja, nipodaštavanja neistomišljenika… u gotovo svim medijima u Srbiji. Posebna podrška Vučiću, nazvana „Krici i podrigivanja“ zbog sendviča sa čuvenom „podrigušom“ koju botovi dobijaju za honorar, zapatila se na Tviteru: tu „narod, iako neuk“, dirigentski vođen iz centrale SNS-a, juče horski razapinje Đilasa i Jankovića, danas igumana Savu Janjića i Radu Trajković, a sutra će naći već nekog kome vođa u predasima konferencija za medije crta mete na čelu.

Nesrećno pismo „deset gradonačelnika“, kako je Vučić potpisao svoje mahom ucenjene pione sa Kosova, u kojem ovi mučenici mole vođu u Beogradu da ne odustane, najavljujući, zauzvrat, ekskurziju po „kućama i vilama“ opozicionih štetočina, novo je poglavlje „Krika i podrigivanja“ koje može voditi, kao i onomad, krvavom finišu.

Više nabudženoj nego probuđenoj svesti naroda jaku temu zadao je i bosanskohercegovački međed iz Laktaša: „Republika Srpska, Srbija, četiri opštine Kosova, reintegracija srpske politike i nacionalnih interesa u Crnoj Gori“, afirmisao je, u ime naroda, Milorad Dodik listu srpskih interesa.

Voleo bih da sve ostane na pismima podrške kao odsjaju poslednjeg stepena duha podaničke većine.

Ali ne bih smeo da se kladim.

P.S. Ovaj tekst pisan je dan nakon što je članu Komisije za nestale bebe određena policijska zaštita. Dotle je došlo!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari