Kao i svakog dana, mirno i bezbrižno sam otvorio svoju Fejsbuk stranu. Par poruka, neki manijaci su ponovo postovali svoje debilne postove, gomile monotonih fotki, linkova, lajkova… Sve uobičajeno. Stigle su mi i dve ponude za Fejsbuk prijateljstvo. Neka crnkinja sa lažnom fotkom mi je nudila prijateljstvo čak i nešto više, naravno uz uplatu na nekakav račun…

 Druga ponuda me je potpuno zaledila. Isus Hrist! Baš tako je pisalo a po profil fotki nije bilo nikakve sumnje, s obzirom na vrlo transparentno raspeće… Šta sad!? Nisam do sada imao takav slučaj… A imao sam svakakvih… Bio sam već prijatelj sa Robert De Birom, Fidel Kastrom, Merlin Monro Marom, Hare Krišna zauvek, Joga letačem… Ipak ovo je bilo nešto poprilično drugačije… Baš Isus Hrist hoće da budemo prijatelji! Naravno, prvo sam imao lošu asocijaciju u smislu „zove me Bog da se družimo“… Pomerio sam se s mesta… A opet, bilo bi očekivano da se time bave npr. Sveti Ilija, Sveti Petar ili eventualno Sveti Gavrilo, neko sa tom funkcijom… Valjda se Bog ne bi bavio tim prizemnim, da ne kažem uzemnim stvarima.. Dakle, odagnao sam crne misli i prešao na optimistične. Šta bi mi falilo da mi Bog bude prijatelj… Ja do sada nisam baš imao neke sreće u životu, neki zlobnik bi me nazvao pravim luzerom… Dobro bi mi došla podrška sa najvišeg nivoa… Realno, jedino takva podrška bi mi i mogla pomoći u mojoj teškoj situaciji… Setio sam se i one narodne: Kome je Bog stric lako mu je da bude svetac! Kako li prolaze oni što im je Bog prijatelj, mogao sam samo da pretpostavljam… Spremio sam se da kliknem na pristanak za prijateljstvo… Ali ponovo me je paralisala zabrinjavajuća misao. A kakve su obaveze Božijeg prijatelja?! Lako je pristati, a šta posle? Svako pravo prijateljstvo je uzajamno. Šta ako se Bog našao u kakvoj nevolji?! Pa da! Šta bi drugo bilo, kad je našao od mene, Pante, da traži prijateljstvo… Mora da je gadno zaglibio… A, iskreno rečeno, kad se osvrnemo oko sebe, stvarno se i vidi da je njemu situacija prilično izmakla kontroli… Potpuni je haos oko nas, da ne kažem pakao… Pa da, kad je bilo lepo, med i mleko, socijalizam i samoupravljanje, svi plate i penzije, letovanja zimovanja, onda nikom ništa. A sad kad je prpa, kapitalizam i tranzicija, krediti i bankrot, sirotinja i beda, zovi Pantu za prijatelja!

Jedan klik i Isus Hrist zajedno sa svojim zahtevom za prijateljstvo bio je izbrisan.

Izvini, Bože, ali nađi nekog drugog prijatelja. Nekog ko sada može da ti pomogne. Ako takav uopšte postoji na Fejsbuku… Ili bilo gde…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari