Pošteni nalazač 1

Vraćao sam se s posla kroz park, kada sam primetio taj novčanik.

Bio je bačen u travu i videlo se da je otvoren i prazan.

Setio sam se svih mojih brojnih nesreća sa džeparošima, koji se svakako od mene nisu ovajdili.

Ali mi je vađenje novih dokumenta pravilo pakao i ogromne troškove.

– ‘Ajde da bar čoveku uštedim tu muku – pomislio sam i uzeo bačeni novčanik.

Kad sam ušao u policijsku stanicu, ispričao sam Dežurnom o čemu se radi.

– Sedi tu i da nisi mrdnuo! – bio je neočekivano strog Dežurni.

Uskoro se pojavio mlad Inspektor i uveo me u njegovu kancelariju.

– I, šta kažeš! Našao novčanik! – odmah je krenuo na mene. – Vidi ti poštenjačine! Bolje ti meni reci, gde su pare!?

Nisam mogao ni da progovorim od šoka.

– Ćutiš!? Mi smo učili da je 68,5% ćutanja znak odobravanja?! ‘Ajde lepo sve priznaj i to će ti biti olakšavajuća okolnost! – nastavio je da urla Inspektor.

– Ali – najzad mi se vratila moć govora – gospodine… inspektore… ja sam novčanik našao u parku…

– Ma šta kažeš! – opet se prolomio Inspektor. – Baš ti našao! Od toliko naroda! Pa znaš li ti, tico, da smo mi učili na Privatnom fakultetu za bezbednost, astrologiju i keramiku da je 57,3% onih koji nađu izgubljene stvari, u stvari su ih lično ukrali! To je nauka, gospodine lopove! I tako si i ti dolijao!

– Ama, čoveče, ja sam ga samo našao! – najzad se i ja proderah.

U tom momentu je uleteo Dežurni, oborio me na pod i stavio mi lisice na ruke.

– Okrivljeni pruža otpor! – vikao je mladi Inspektor. – A zna se da 76,4% svih koji pružaju otpor su izvršioci! Odmah ga vodi u pritvor!

Uskoro sam se našao iza rešetaka. Ali su mi bar skinuli lisice.

U zlo doba, pojavio se Dežurni, ponovo mi stavio lisice i odveo me u Inspektorovu kancelariju.

Tamo sam zatekao mlađanog Inspektora i nekog starijeg čoveka.

– Evo ga vaš lopov! – likovao je junoša. – Odmah smo ga uhvatili! A našli smo i njegov DNK na novčaniku!

Nije se imalo šta više reći.

Na moju sreću, čovek je bio prosečan srpski građanin, tako da sam mu dao 1.000 dinara i sa tim podmirio njegov gubitak.

On je bio potpuno zadovoljan, pa nije smatrao za potrebno da se ja dalje krivično gonim.

Samo sam morao da se zakunem da neću više nikad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari