Reč je, cenjeni publikume, još jednom postala telo. Ko bi drugi bio u stanju da ponovi taj kosmički podvig ako ne bogougodni Toma Nikolić, nedremani zaštitnik svesrpskih narodnih interesa. Branićemo glasove telima, tako uzvikuje Nikolić sa visina svoje postizborne Gologote.

Ne treba ni sumnjati da će Toma u odbranu glasova stati goloruk. Tako nalažu stroga pravila nacionalističkog kiča koji, izgleda, odbrojava svoje poslednje dane, ali što – kako smo onomad apsolvirali – uopšte ne mora da znači ništa dobro.

A sve se to, dame i gospodo, moglo izbeći pre dvanaest godina, jednostavnom (i višestruko zasluženom) zabranom određenih političkih stranaka koje se spektakularno vraćaju da još spektakularnije nas vrate onamo odakle teško da smo i makli. Ali eto, pobedila je ideja kontinuiteta, mada je ideolog državnog kontinuiteta pao u zapećak, gde mu se nalazi i država.

Pre neki dan sam, sa pozicija anarholiberalizma, rezilio Čiča Glišine sinovce i sinovice skrećući im pažnju da ukoliko ne uvažavaju politički sistem u ovoj zemlji – koji vaistinu ne zaslužuje uvažavanje – onda od tog sistema ne treba ništa ni da očekuju, to jest – treba da deluju vansistemski (što je takođe legitimno), a ne da se jalovo sprdaju sa institucijom izbora. Treba biti strpljiv. Možda jednom stvar proradi. Ali džaba, kratak fitilj.

Kad ono, Toma ispade antisistemskiji Čiča Gliša od svih Čiča Glišinih sinovaca i sinovica đuture, a fitilj mu kratak, da kraći ne može biti. E pa, dragi moji, to otvara čitav niz neprijatnih pitanja. Ne ide, brate, da se kandiduješ za predsednika jedne države u koju nemaš ni ič poverenja. Toma zdravo sumnja u Borisovo poštenje, ama Jego rezignaciono Sijaltelstvo nije država to sam ja. Izborne procese (kako to samo gordo zvuči) kontrolišu državine izborne komisije u kojima je Nikolićeva stranka metafizičara i te kako zastupljena. Kao i Borisova i Sahibijina kao i pročih visokoblagorodstvija. Meni to, da prostite, liči na praksu seoskih đuvegija koji se žene gazdinskim ćerkama, ne iz ljubavi prema mladoj, nego prema mirazu. Jego rezignaciono (i rezignirano) Sijatelstvo u svom dobro poznatom maniru upozorava da to što Toma radi, je li, nije lepo i da iz toga, je li, mogu ispasti poveliki pičvajzi i da, je li, Srbija može da trpi zbog toga. Blagonaklono ga savetujem da u ovoj stvari ne treba da se ponaša kao država to je on, nego da državi prepusti da one koji joj ne veruju i koji je ne priznaju privede poznaniju prava. Jel mi ova bila ka vladičina, Vojo, majstore!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari