Jasenovačka razmatranja 2 1Foto: Stanislav Milojković

Našu današnju kolumnu počinjemo jednim drevnim izveštajem: Ubistvo N. N. Srbina (ime i prezime poznato redakciji) iz mesta N. (ime takođe poznato redakciji) ovako je izvršeno:

„Dok su ga tukli u mehani gomila je vodila kolo. Kad je N. N. Srbin počeo obamirati, onda su ga izneli, bacili pred mehanu, polili vodom i povratili u život. I tu je igralo kolo. Zatim su ga uneli u kafanu i ponovo tukli uz svirku i igru. Ovo se ponavljalo više puta. Kad je N. N. umro, odsekli su mu uši i nos i razvalili donju vilicu i zatim ga bacili na drum.“

Šta mislite šta je ovo?

Izveštaj o ustaškom masakru u Glini?

Ne!

Izveštaj sa proslave jedne od izbornih pobeda Radikalne stranke, čuvene zaštitnice Srba „svih i svuda“.

Napred opisano zverstvo se dogodilo pred kraj XIX veka, N. N. Srbin nije bio N. N. lice: – zvao se Jovan Živković, ali sam ga stavio pod N. N. da se Vlasi ne dosete – izveštaj o zverstvu za potomstvo je pribeležio Milan Piroćanac, potomstvo je po običaju izveštaj zaboravilo, da bi ga nedavno Đorgović izvadio iz zaborava, skupa sa izveštajima o mnogim drugim drevnim predizbornim i postizbornim zverstvima, koja uključuju i (najmanje) jedno nabijanje na kolac.

Ostavimo ovo zasad po strani, pa se vratimo na pitanje zašto je ponajpre za Srbiju od presudne važnosti da se ustanovi što tačniji broj stradalih Srba. Evo zašto.

Zato što se sve ostalo zna! Ustaške monstruoznosti – nad kojima su se ibreteli i esesovci, što puno govori – obilno su dokumentovane papirologijom, svedočenjima preživelih i mnoštvom fotografskim i filmskih materijala.

Naopaki „kvalitet“ te monstruoznosti nemoguće je povećati marksističkim uvećanjem kvantiteta njenih žrtava.

Nema se naprosto više kud, potencijal ljudskog zla je u Jasenovcu (i još kojekude, ustaše su klale i po kućama) doveden je do krajnjih granica, tu je samo kanibalizam falio.

Ukratko: ustaška zverstva bila bi jednako monstruozna da su na način na koji su ih ugasila, ugasila živote ne desetine hiljada ljudi, nego 700 vrabaca.

Iznositi fiktivne astronomske cifre ubijenih u tim zverstvima – i to još predstavljati kao ozbiljno „naučno saznanje – moglo bi se jezikom teorije književnosti opisati kao „oneozbiljavanje“, tj. unošenje elemenata lakrdije u tragediju.

Ono, fakat, ta astronomska cifra je sjajna seljačko-politička alatka radikalskog tipa. Setite se kako se ta alatka onomad olupala o glavu Dubravke Stojanović, koja je razložno ukazala na besmislenost nazivanja ulica imenima atentatora, pride neproverenih, da bi odmah bila nabeđena da radi na rehabilitaciji Ante Pavelića i nepoštovanje jasenovačkih žrtava.

Nastavak u sutrašnjem broju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari