Lele, majke. Prezident nam izgleda izgubio živce. Otišao na par dana u inostranstvo, a subjektivne i objektivne nepravilnosti se namnožile. Nisu čistili kanale u nekoj varošici, voda nadošla, javašluk je plaćen poplavljenim domaćinstvima. Hiperaktivan kakav je, prezident leti na lice mesta da (ne)odgovornima očita bukvicu. Postupak hvale vredan.

Mada bi zakerala mogla reći da bi mnogo bolje bilo da je taj posao na vreme obavio komunalni inspektor. Tako to ide u uređenim državama koje metafiziku prepuštaju filozofima, a same se bave prozaičnim, aistorijskim, banalnim stvarima poput podizanja nasipa i čišćenja kanala. Da sve bude komplikovanije, na Kosovu ukinuli signale srpskih mobilnih operatera, a prezident najavljuje opsežnu diplomatsku akciju za povratak patriotskih mreža. Konsultujem kristalnu kuglu i šta vidim – slaba vajda od opsežne diplomatske akcije. Mnogi razložni ljudi već dugo upozoravaju da će kosovska politika udaranja pesnicom o astal dovesti do ukidanja mnogih, neuporedivo važnijih veza od telefonskih i da će prilikom svakog ukidanja vuk u slast jesti magarca. Ali ni vlada ni prezident ni da čuju. Međunarodno pravo je na našoj strani. I tačka. Tako smatraju. Pa kad je već na najvišem nivou pala odluka, sve virtualniji premijer Cvetković potvrđuje državnu rešenost da na vekovna ognjišta vrati MTS i Mobtel. Ali je nešto uzdržaniji. Jedino za čim se neće posegnuti, decidiran je Cvetković, jeste upotreba sile.

S duge strane, javni nastupi Borisa Tadića opovrgavaju Cvetkovićevu miroljubivost. Prezident se sve češće pojavljuje u poluvojnim outfitima. Pantalone mu prepune džepova, niko ne može biti siguran da se u njima ne krije neki uzi ili škorpion. Na Koštuničin verovatni užas, ti outfiti uopšte nisu u slovensko-putinskom duhu; više vuku na mrsko NATO oblačenje. Samo mu zakači čin maršala na jaknu – i eto ti onoga što ja odavno priželjkujem: diktature. Da u tom dimu ima p…., pokazalo se na konvenciji, saboru, šta li je već, koalicionog partnera PUPS-a. E, tu se Boris pokazao u blistavom svetlu. Sve će, grmeo je sa penzionerske govornice, učiniti da opozicija ne dođe na vlast. Kad su oni bili na vlasti, glagoljio je, Beograd je goreo. Neće on, prezident, dozvoliti da Srbija ponovo potone u stagnaciju. Pravobranioci demokratije su odmah graknuli: Kakav je to način? Prezident govori kao Milošević. Satanizuje opoziciju. Politički je nekorektan. I pročaja. E, kamo puste sreće da je Zaratustra tako govorio pre nekoliko godina. Nije čak morao ni da govori, mogao je tako da misli i da „preduzima mere“. Da ne prepušta jednu po jednu polugu vlasti murdarima koje sada kritikuje, a koje zabole Crven ban za njegov pravednički gnev i njegove opravdane kritike. Pa dobro, ima li tri meseca kako sa stranica ovih novina ponudih prezidentu čvrstinu svoje nepotkupljive ruke? Da je odmah reagovao i postavio me za premijera sa širokim ovlašćenjima, kanali bi dosad bili čisti. Dadoh mu ideju, a on naredi zlogukom Borku da mi ne udari vizu u pasoš. Tako ti je to kad kukurikneš pre vremena. A nisam imao nameru da ga gurnem u ropotarnicu istorije. Radio bih iz senke, a on bi kupio kajmak. Sad će, po svemu sudeći, pokupiti nešto drugo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari