Kriza kapaciteta 1

Izgleda da će popečitelj kulture i informisanja Vladan Vukosavljević skorih dana biti viđen za Mladenovac, a može mu se dogoditi i da završi u ropotarnici istorije, odakle ga – smatra jedna škola ovdašnjeg ciničkog mišljenja – nije trebalo ni vaditi.

Okanimo se mi, međutim, cinika, pa se pozabavimo faktografijom. Šta je, dakle, popečitelj zabrljao. Šta nije! Greh koji je počinio ravan je onom Adamovom. Vukosavljević se, naime, u nekoj proseravaonici u gnevu osvrnuo na rijalitije i time doveo u pitanje temelje naše realnosti. Nije, naravno, bio toliko blesav da govori u svoje ime, nego je – kako običaji nalažu – nastupio kao pravobranilac srpskog naroda i senata. „Ovo nije narod lakrdijaša i psovača“, zagrmeo je ministar na rečenoj tribini, sledstveno čemu, nastavio je Vukosavljević, „naš narod ne zaslužuje da gleda programe pune „verbalne i telesne pornografije“, još sledstvenije čemu bi takve programe trebalo prognati sa nacionalnih frekvencija“.

Ja bih, recimo, otišao i korak dalje i založio se da se sve nacionalne frekvencije, bez obzira na boju, prognaju u etar iz koga su i došle, ali frekvencije su tu gde jesu i nemaju nameru da uzmaknu, pa je Željko Mitrović, lider rijalitija u regionu, seo, zašiljio olovku i popečitelju napisao sitnu knjigu u kome ga je nazvao ignorantom koji nema pojma o modernom svetu, tendencijama, medijskim slobodama i pročim bla, bla, bla-ima.

Kulturni popečitelj se na to uskurčio, pa je u promptnom utuku napisao da su „Mitrovićevi kognitivni kapaciteti u krizi“ i izrazio nadu da će, jašući na Rozinanti sa berberskom ćasom na glavi, ipak doakati vetrenjačama. Ja, pak, skeptičan kakav sam, podozrevam da će don Vladan proći kao vitez tužnog lika i završiti, ali ne u La Manči, nego u El Mladenovcu.

Popečitelj Vukosavljević nije aktivno učestvovao u puštanju (zlo)duha rijalitija iz boce – bar ne da znam, za čoveka sam prvi put čuo kad se zapopečiteljio, a poslednji ću put za njega čuti kad sedne na autobus za Mladenovac – ali držim da mu kognitivni kapaciteti, za razliku od Željkovih, nisu u krizi i da bi stoga morao znati da rijaliti programi nisu prostačka zabava za goloruki narod koji je, ni kriv ni dužan, izložen „duhovnom i mentalnom“ pogromu, nego državna ideologija, koju – viđi sad vraga – u pogon nisu pustili popečiteljevi poslodavci, esenesovci, nego „demokratske snage“ koje je srpski narod i senat – kretenizovan rijalitijima – nogom u guzicu degažirao u ropotarnicu istorije iz koje sad pokušavaju da se izvade kako (ne) znaju i (ne) umeju.

Proces rijalitizacije realnosti je ireverzibilan, tu se – spolja – ništa ne može učiniti, pa zato Vukosavljeviću dajem besplatan savet da pokuša – iznutra, da „uđe“ u Željkovu renesansnu zadrugu i da učesnicima lepo objasni da to što u rijalitiju rade nije dobro, a da je još manje dostojno Srba, naroda nelakrdijaša i nepsovača. Tek će to biti rijaliti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari