@MEMORANDUM22 1

Kako vas juče obavestih – a i vi se možete obavestiti na sajtu Blica – krle22 me je pozvao da zajedničkim snagama napišemo novi memorandum budući da se prethodni, uprkos „istinitosti“ (Krle), pokazao kao „povelja srpske beslovesnosti“ (moja malenkost).

LJubazni ću poziv, nažalost, morati da odbijem, a Krletu ću pokušati da objasnim zašto je bolje da se i on kloni memoranduma, uz napomenu da bi memorandum koji bismo nas dvojica napisali svakako bio bolji od prethodnog jer se gori ne može napisati, ali bi ipak bio memorandum, što će reći – teorija.

A teorija kao teorija, makar bila tupoumna poput memorandumske, uvek radi svoj posao – postavlja, naime, zamku i čeka da se realnost navata u nju. To jeste sublesasto, ali u principu nije ništa loše, realnosti se, štaviše, ponekad omakne – mada vrlo retko – da upadne u zamku teorije, ali pičvajzi – i to žestoki – nastaju kad teoretičari odluče da realnost na silu sateraju u zamku.

Narodi pak koji upadnu u zamku takvih teoretičara (i još gorih praktičara) po pravilu prolaze onako kako smo prošli mi, Srblji, a kako smo prošli (kako prolazimo i kako ćemo proći) ne treba valjda opisivati. Stvar je u suštini jednostavna. Ustrojstvo ovog guravog sveta je takvo da se nešto može prekrojiti, uraditi i urediti samo u sadašnjosti, a da je nemoguće skrojiti budućnost pa u veselju čekati da ona nastupi.

E sad, kad teoretičari i praktičari sirotinjsko-gologuzanske državice koja tokom dvesta godina postojanja nije uspela da neizlokanim putevima (auto-puteve da ne pominjem) poveže sve svoje veće varoši upadne u zamku teoretičara i teorija saglasno kojima bi trebalo da bude četvorostruko veća, pa kad sve svoje (pre)skromne resurse straći na pokušaje da vojnom silom realnost satera u granice Dušanovog carstva, realnost joj se surovo osveti tako što teoretsko Dušanovo carstvo pretvori u opipljivo carstvo duhovne i materijalne bede, razdora, pokvarenjaštva i lopovluka.

Na kraju sve počne da se raspada, odvaljuju se čak poveliki komadi teritorije (Kosovo), a psihotična preambuliranja i manična halbuka zbog tog odvaljivanja puka su dimna zavesa koja (sve neuspeđenije) prikriva činjenicu da se Srbija iznutra raspala na društvenu paramparčad u premanentnom hladnom građanskom ratu koji samo čeka neki globalni pičvajz pa da reprizira 1941. i 1991.

Trebalo bi, piše Krle u kolumni, konačno da shvatimo da „pravda ne postoji“, pa da se ubuduće bolje snalazimo u takvom, nepravednom svetu. Krle ovoga puta nije ni polovično u pravu. Pravda i te kako postoji samo što nje uvek po ljudskom ukusu i volji, naročito ne srpskim. To je znao čak i marksista Mao Ce Tung, koji je druga Čung Dunga – pre nego što ga je preradio u pekinšku patku – poučio da se događa ono što treba da se događa, a ne ono što Dung Čung sniva. Toliko za danas. A ako krle22 ipak odluči da napiše memorandum, evo mu početne rečenicu. Zašilji, Krle, plajvaz i piši: „Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine, sledstveno čemu… bla, bla, bla.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari