Nije se mastilo ni osušilo na programskom dokumentu pokreta Preokret, a prezident požurio da izjavi kako ga neće potpisati jer se „ne slaže sa tom politikom“. A i čudno mu da mu političke partije nude tako nešto na potpis. Meni, recimo, nije bilo čudno.


Preokret mu se, uveren sam, obratio kao predsedniku Srbije, a ne kao predsedniku DS-a, ali te su se dve funkcije tokom godina nekako stopile, nikad se ne zna kada iz prezidenta govori prezident države, a kada reč uzima predsednik stranke. Naravno, Tadićevo odbijanje je strogo principijelno. On se ne slaže s politikom Preokreta, što je legitimno, ali i obavezujuće. U tom slučaju treba da ponudi neku drugu, ali je Jego Sijatelstvo glasom vapijućeg u pustinji s Kopaonika javnosti obznanio da ostaje na braniku dosadašnje politike jer, citiram: „Niti ima prosperitetne budućnosti ako se odreknemo Kosova, niti ima Kosova ako se odreknemo evropske budućnosti“, objasnio je Tadić, i konstatovao da bi redefinisanjem nacionalnog identiteta, koji je delom vezan i za Kosovo, čitav srpski narod u budućnosti imao velike probleme.“

Eto, cenjeni publikume, dokle su nas obavijeni maglama identitetskih nedoumica doveli Njegošev stih „neka bude što biti ne može“ i Ćosićeva misao velikih ljudi – „mi možemo i ono što ne možemo“.

Šalu na stranu, taj stih i ta rečenica su najbolji opis srpske politike. Sada već i takozvanim širokim narodnima masama neke stvari postaju jasne: svi već vide da srpska politička bajagi-elita u stvari ne želi da se odrekne loše mitologije, seljačke zadrtosti i burazerskog pluralizma, a ne Kosova, koga se svojeručnim potpisom odrekla poodavne 1999. godine.

Ne mrze naši politdilberi Evropu zato „što nam otima“ Kosovo, nego zato što bi im prihvatanje uljuđivanja i uređenja države – uslov za ulazak u Evropu – „otelo hleb iz usta“. U uređenim zemljama, naime, bile one u EU ili u Aziji, svejedno, politika je težak i krvav posao, a ne lagodno proseravanje na pseudometafizičke teme. Politika, dame i gospodo, jednostavno mora da daje vidljive rezultate i da pronalazi održiva rešenja, inače nije politika nego sviranje Crvenom Banu.

Prezident je u jednom u pravu: s Kosovom ili bez njega, u Evropi ili van nje, „čitav srpski narod“ će u budućnosti imati velike probleme, a pogolemi su već i u ovom momentu. Samo što ti problemi neće imati veze ni sa identitetom, ni sa Kosovom, ni sa kosovskim ciklusom. Verujte mi na reč.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari