Vatrena nemoć 1

Juče smo pisali o nepodnošljivosti lakoće povlačenja obarača, tako karakteristične za Srbiju (svih vremena i boja), potom je moja malenkost, nadahnuta humanizmom i renesansom…

… potencijalnim žrtvama puškaranja skrenula pažnju na širok asortiman odbrambenih sredstva u rasponu od kevlarskih gaća, preko kevlarskih brushaltera, zaključno sa kevlarskim krletom22, a danas ponudu proširujem na cipele od kevlara, koje toplo preporučujem Saši Jankoviću.

A zašto? Zato što je Janković loš nišandžija i što, kad god se (figurativno, naravno) maši za nagan, pogodi sopstvenu nogu. Sašina stopala su već odavno bušna kao rešeto, ali to ga nije sprečilo da pre neki dan ponovo pripuca u nogu. Doduše, umesto dum-dum metka, Janković je, najpre u javnost, potom u stopalo, ispalio dum-dum izjavu da će – citiram po sećanju – jednoga dana, kada sloboda dođe u Srbiju, (a on, pretpostavljam, na vlast) „SNS biti izbrisana iz spiska političkih partija“.

Sad će iz Euromahale i krugova dvojke na moju malenkost zacelo biti ispaljen rafal bojevih optužbi tipa a da šta ti, izdajniče demokratskih ideala, imaš protiv brisanja SNS-a sa spiska političkih stranaka. Evo moje odbrane od verbalnog kevlara. U načelu nemam ništa protiv brisanja, ne samo SNS-a nego svih ovdašnjih interesnih parapolitičkih zajednica koje se lažno predstavljaju kao stranke, ali u detaljima imam izvesna zakeranja.

Zakeranje prvo. Kako je (i zašto) došlo do toga da SNS – uopšte bude upisana u partajni spisak i čiji su sve vanesenesovski prsti bili umešani u tu rabotu? Drugo zakeranje. Kako Janković misli da brisanja sprovede u delo i da li taj pravnik po obrazovanju namerava da u obrazloženju zabrane napiše: „SNS se briše iz registra stranaka zato što očima ne mogu da je vidim i što mi NJen Vrhovni ide na Crven Ban“.

Zakeranje treće, važnije. Fakat je da SNS na čelu sa El Supremom već godinama svakodnevno prelazi granice pristojnosti i dobrog ukusa, ali granice ustava i zakona – iako to fakat čini mnogo bučnije i primitivnije – ne prelazi ni flagrantnije ni češće nego što su to činile sve prethodne vlasti u Srbiji, svih vremena i boja. Ovo nas je dovelo do zakeranja četvrtog, najvažnijeg, zbog kojeg ćemo morati da se vratimo malčice u prošlost.

Da li ste se možda nekada zapitali zašto recimo blaženopočivši DOS – vaktile, kada se behu stekli svi uslovi i kada je dokaznog materijala bilo na tone – nije zabranio SPS i SRS? Zato što su se striktno pridržavali zakona? Ili zato što su bili dobričine, uverene u suštinsku neiskvarenost ljudske prirode, koji su SPS-u i SRS-u hteli da daju šansu da se „poprave“ i uklope u „napredni pokret“? Ne, drage naivčine, rečene stranke koje tada nisu zabranjene – iako su morale biti – nisu zabranjene zato što je para uspešno provrtela tamo gde burgija nije htela i gde – nataliteta što se tiče – neće uspeti da provrti. Naravoučenije. Gledam u kristalnu kuglu i vidim Sašu Jankovića – ili ko već bude sledeći El Supremo – kako sa El Supremom igra basket.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari