Prošlost je uvek karta kojom se dobija. Kad god nešto pođe kako ne treba, za sve je kriva prošlost, kriv je uvek neko drugi.

Kao zakon akcije i reakcije, čim ekonomska situacija u društvu krene da se pogoršava, odmah se prisetimo svoje slavne istorije i toga kako smo svi što naseljavano južnoslovenske prostore veliki i najbolji, a kako nas komšije/susjedi ne razumiju i potpomognuti spoljnim/vanjskim faktorom žele da nas unište. Mnogog štiva ima, mnogi ljudi o tome pričaju i pišu, ali uvek mi tu nešto nedostaje.

Onda, sasvim slučajno, tražeći nešto skroz drugo, naiđoh na knjigu „Ostrašćivanje prošlosti“ koju potpisuje Kodjo Vangorski (Izdavači: Argus Books and magazine i Nova poetika). Iza ovog egzotičnog imena krije se gospodin Ljubomir Anđelković, nekadašnji jugoslovenski diplomata i pisac, koji je skoro tri decenije živeo tri decenije u Zapadnoj Africi. Počeh da čitam, ne očekujući ništa što se u istorijskim knjigama ne može naći: analizu događaja, istorijska dokumenta, njihovo tumačenje značajnih događaja. Ali… dobih odlično napisan esej koji se „guta“, tih 225 stranica napisano je pitko, razumljivo i duhovito, toliko da na nekim mestima ne možete da se zaustavite od smeha. Autor pokušava i, ako mene pitate, uspeva da dekonstruiše podele na četnike i partizane, vernike i ateiste, nacionaliste i evropejce, jugonostalgičare i protivnike bivše države i ko zna koju još podelu. Ono što se sve vreme na ovim prostorima radi, misli autor, jeste da se prošlost ostrašćuje i dok se to radi ona se „folklorizuje“ i provlači kroz razne „navijačke filtere“, zavisno od toga na čijoj i kojoj ste strani. Nije zanemaren ni uticaj stranih faktora, naravno, Vangorski izbegava pametovanje i monopol na istinu. Sam na početku otvoreno kaže da „ova priča o manipulisanju (h)istorijom nema za cilj da menja istoriju, već samo da menja naš odnos prema njoj“.

Autor nas upozorava da se ograničio na Srbiju i srpska viđenja istorije, a da se nada kako hrvatski povijesničari i bosanski historičari to rade u svojim sredinama. On piše: „Istorija je krcata namernim greškama. Međutim, ispravljati istoriju je nemoguć zadatak. Ni ovo što ćete pročitati u mom eseju naravno da nije ni izbliza cela istina! Ne samo da sam siguran da sam i ja omanuo u svojim nastojanjima da saznam i prepričam pravu istinu, već se mora glasno konstatovati da ne postoji način da se istina prikaže u svoj svojoj kompleksnosti. Istorijska istina je suviše složena za prikazivanje, jer tu istinu čine kvadrilioni detalja koji su isprepleteni od raznih ljudskih sudbina. A dopadljivost i prihvatljivost istorije zavisi od toga koje ćemo detalje odabrati da bi ih upisali u istorijske knjige!“. Može vam se sve ono što je napisano dopasti, možda vam se neće svideti ništa od napisanog, ali će vaše sive moždane ćelije, kao što moje tokom vikenda jesu, imati dovoljno posla, jer je materijal koji moraju da obrađuju, što bi rekli marketing i PR magovi, „trenutno najkvalitetniji na našem tržištu“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari