… šta bi, taj „čovjek stranac, koji ne bi bio osuđen da se bavi ovdje nekim vrlo omeđenim i siromašnim sredstvima, nego bi se nalazio na višem, vidovitom proputovanju kao Dante, u toj jednoj od naših spirala, što nisu daleko od paklenoga dna“, šta bi, dakle mogao da kaže?

Teško da bi to bilo išta različito od onoga što je već rekao pre osamdeset i devedeset, devedeset pet godina, kao mlad čovek koji je mislio tačno i govorio smelo i kad su i njemu i nama „jedinim zastavama našega vremena“ i naših horizonata bili (i, evo, ostali) Svetozar Marković i Dimitrije Tucović: „U njegovoj svijetloj pojavi javlja nam se utjeha, da ni na našim horizontima nisu još sve zastave beznadno pale, i smrt Dimitrija Tucovića, kao i ona modra, tiha, melankolična agonija Svetozara Markovića, događaji su koji stoje kao putokazi na početku našeg puta u Civilizaciju.“

Stajao bi Krleža tu među nama i sigurno bi pitao: „Tko su ovi ljudi?“ Onaj ko bi se od nas usudio da mu odgovori jasno i razgovetno, rekao bi: „To su nezaposleni. Oni bi hteli da rade, ali zemlja se nalazi u krizi. Razumete li? Tri miliona gladnih, to se zove kod nas kriza. Bili su ratovi, katastrofe, pobede… i zato je tako.“

„Svi ovi muževi i žene ovdje zar su nezaposleni? A od čega oni žive?“ Istinit odgovor glasio bi: „Oni gladuju!“

„Gladuju? Pa ja sam vidio tamo u centru grada toliko beskrajno mnogo jestvina i živeža. Tamo je sve prenatrpano živežom! Kako je to moguće?“, „Takav je naš društveni poredak.“

„A kako se zove vaš društveni poredak?“, „Kapitalizam.“

„Ali, zar kapitalizam u socijalističkoj Jugoslaviji nije umro još prije moje smrti?“, „Da. Bio je umro, ali je ustao iz mrtvih. Sad je on živ, iako je mrtav, a mrtvi su Jugoslavija i socijalizam, a ako su živi, mi ih više ne možemo videti.“

„Vi, dakle, iznova živite u davnoj historijskoj prošlosti, a Sjekira i Vaga su vam opet simbolima pravde. Religija, kler, kontrarevolucija, kapitalisti, vladike, generali, banke, radna snaga i zlato, profiteri, roba, tržište, privatno pravo i posjed, svi ti idiotski pojmovi danas su vaši pojmovi i svetinje, himne i zastave… A što znači ova grmljavina?“, „To je zvonjava. Zvona sa Saborne crkve slave svetačku titulu novog sveca Srpske pravoslavne crkve, sveštenika i mučenika Milorada Vukojičića.“

„Strašno je neugodno živjeti po ovim vašim civilizacijskim normama: možete li vi doista živo predstaviti sebi, kako je to strašna stvar, ovakva lica ljudi, buljuci nezaposlenih muškaraca i žena koji moraju početi jedni drugima vaditi oči i glodati kost, i jedni druge optuživati za svoju nesretnu sudbinu, kako bi uvećali onaj provijant u dvorima političara i tajkuna i crkvenih otaca, i ta zvona sa crkve koja, umjesto sućuti žrtvama njegovih pokolja, izražavaju počast krvavim djelima četničkoga popa. Nečastivi se krsti, dok u krvavog boga nitko više ne vjeruje, napravivši sebi boga od religije, od crkve, od srpstva, cezarovsku vjeru. Sve je kod vas bolesno, glupo i krvavo! Ja sam sretan što sam mrtav i što ne moram u ovom paklu živjeti! Episkopi bludniče, truju jedni druge i ubijaju, kradu i pale dobro svojih bližnjih, lažu, podvaljuju i kolju se međusobno i ratuju, ulizujući se bestidno vlastodršcima. Oni su đavolska struja koja prijeti svemu što se zove civilizacija. Sve što se govori u obliku crkvenih propovijedi nije drugo nego manija za bogaćenjem, laskanje ispraznim interesima, taština i neuka fantastika. Ti barbari, ti pedofili, ne umiju drugo nego klati i paliti! Sretan sam da sam mrtav, jer ja sam proleter, ako vi još znadete što to uopće znači. Ja sam već po tome proleter što nam je narod proleterski, jer su nam roditelji i djedovi bili isto tako kao i vama prosjaci, razumijete li, samo ja nisam izdao svoje klase, ja je nisam zatajio kao intelektualni majmun! Ja se ne obmanjujem da pripadam jednoj kasti kojoj nikada nisam pripadao već po svom podrijetlu! Vi niste nikakvi građani, nego građanska posluga, i to veoma slabo plaćena! Pravi građanski gospodari ove zemlje uopće ne stanuju u ovoj zemlji, oni inostranstvuju, jer su inostranci. Oni i ne znaju – oni, njihove metrese i njihova banda – ni pojma nemaju gdje je ta vaša zemlja i kako izgleda. Tu gospodu to uopće ne zanima. Oni primaju rentu od svojih burzovnih agenata, a među taj kolonijalni personal, koji tu rentu utjeruje za tu gospodu, spadate i vi! Kamo putuje ovo zlato iz ove zemlje? U vaše džepove? Bogami ne! Vama je ideal da kupite sebi od tih svojih bijednih tantijema, od te svoje napojnice trokatnicu, a ni do te trokatnici niste još dogurali! Vi ste kolonijalni glupani, koji pojma nemaju da žive u Siriji!“