Pedro je pronađen, obeležen, krivica mu je dokazana, provučen je kroz blato, ako treba tu su i katran i perje, a bogami i kamenje.

Živa diplomatska aktivnost, što države, što organizovanih ili samo samosvesnih građana po pitanju odbrane Kosova i Metohije, njegovom krivicom pala je u vodu. Biće da je Pedro u tom nepočinstvu imao i neke saučesnike, to će se naravno urgentno istražiti.

Pedro je ovog puta Nenad Golijanin, već prežaljeni predsednik Odbojkaškog saveza Srbije koji je na kongresu Svetske odbojkaške federacije na glasanju o prijemu Kosova bio uzdržan, više od 200 zemalja je bilo za, a samo je Španija bila protiv. „Neka visi Pedro“, kao krilatica za obračun sa označenim krivcima „za sve“, prevedena je baš sa španskog i Španci su ovim gestom, doduše sebe radi, a ne Srbije radi, nekako podvukli Golijaninov greh. Da su i oni bili „za“, uzdržanost bi valjda bila lakša za varenje, ovako je činjenica da su oni bili principijelni i veći katolici od pape, digla nacionalni ponos i srdžbu na nivo „crvenog alarma“.

Pet dana nakon što se sve desilo u Buenos Ajresu o tome je objavljena i vest, a onda su se nacionalno samosvesni iz odbojkaških saveza Vojvodine i Kosova osudili taj sraman gest. Dan kasnije, udruženja, klubova, sudija i trenera, svako za sebe, održala su, kako mediji zabeležiše, „elektronske sednice“ i zatražili održavanje vanredne skupštine na kojoj bi se „glasalo o poverenju Golijaninu“. Skupštinu bez neizvesnosti, čik da tu neko glumi „Španca“, ili da se nedobog uzdrži. Golijanin je, glasila bi sumirana poruka svih koji su se urgentno oglasili, izneverio državne i nacionalne interese i sasvim neovlašćeno glasao po svojoj volji. I još drskije – nije hteo da da ostavku iako su to neki mediji „saznali“.

Zanimljivo je, ako ovakve priče uopšte trpe tu vrstu nota, da niko od državnih zvaničnika, uključujući i ministre spoljnih poslova i sporta, nije reagovao, a u pitanju je državni i nacionalni interes, kako su u svojim „odjecima i reagovanjima“ ocenili ovi samosvesniji. Zanimljivo je, možda, i što se uz priče o Golijaninu jedva stidljivo provlače i napomene da je „uzdržanosti“ srpskih delegata u svetskim sportskim forumima po pitanju Kosova bilo i ranije, te da je „ključ“ svega bio prijem Kosova u MOK, kao što se okidač za mnoge stvari koje nas iz dana u dan „snalaze“ nalazi u Briselskom sporazumu.

A onda na sve muke sa Trepčom i Telekomom, Golijanin dođe kao poručen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari