(Ne)uspeh 1

Prošle sedmice završeno je zimovanje srpskih fudbalskih klubova u Evropi.

Sudbina tako je htela da poslednje stanice budu u njenom istočnom delu, gde su se klubovi 90-ih godina prošlog veka, kao i naši, našli pred tranzicijom. I za razliku od naših, u međuvremenu je završili.

Ovosezonsko putovanje po Jevropi, po većinskom mišljenju, veliki je uspeh srpskog fudbala, argumenti su uglavnom „dežurni“ i „multipraktični“. Od onog splavarskog „Koliko para toliko muzike“, preko jeftinog o nedostatku sreće, do onih skoro potpuno realnih o kvalitetu domaće lige, pa i dva najjača kluba. Pažljivo je cela priča ispinovana i pre dvomeča sa CSKA i Viktorijom, nađene su adekvatne istorijske, hronološke i statističke poštapalice da se dokaže da je ono pre bilo „vrh“, a da bi korak dalje bio podvig. A kud ćeš više od „vrha“. I zaista, kad Zvezda posle četvrt veka odigra u nokaut fazi evrotakmičenja, a i Partizan posle mnogo godina, mora se to uspehom nazvati, pa i nečim većim jer fudbalski plebs isfrustriran do slepila tako nešto voli da čuje. I svi se složimo da je uspeh, a onda kad se prenoći pokušamo da zamislimo da li će naredne sezone biti „još bolje“ kao što odjekuje iz oba kluba.

Zbog čega bi uostalom bilo bolje? Da li se nešto u oba kluba promenilo u pravcu da počnu na liče na te klubove od kojih je i ispadanje uspeh? Da li postoji strategija za naredne tri-četiri godine, pokrivena biznis planom naravno, u kojoj su zacrtani minimalni i maksimalni ciljevi? Da li će se prestati sa sumnjivim i samoubilačkim rasprodajama sopstvenih mladih igrača i isto takvim kupovinama „mačaka u džaku“, bile one bele ili crne? Da li će profunkcionisati sistem planske proizvodnje igrača, isto takve promocije i izgradnje cene, pa i prodaje u „najvišoj tački“? Da li će neko početi da odgovara za propale investicije i urušavanje supstance klubova, osim „moralno“? Da li neko vidi bar jedan pozitivan odgovor na ova pitanja?

Partizan je prošlog leta posle osvajanja „duple“ krune u jeku najavljivanja evro pohoda prodao dva ključna igrača iz tog tima, a na ovu zimu i trećeg. Trener Marko Nikolić kome se opravdano pripisuju velike zasluge za domaću dominaciju znao je šta sledi i pobegao glavom bez obzira. Jeste Videoton ponudio više (a zašto?), ali je on znao šta se sprema i manuo se ćorava posla u srpskom fudbalu, koja se drugde nazivaju stvaranjem tima. Vladan Milojević napravio je „preokret“ u Zvezdi, od tima koji je lane proklizavao na suvom napravio je takmičarski ozbiljnu ekipu i njegov rukopis je ove sezone presudan. I njemu su zimus prodavali tri-četiri ključna igrača, veliko je pitanje da li će i on pristati da kroz sve prolazi još jednom.

A već sledeća zima pokazaće da li se ove desio samo „incident“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari