Da li država svađa domaće izdavače? 1Foto: Stanislav Milojković

 „Kao neprijatelji srpske kulture, odmah izjavljujemo: Predajemo se Komisiji Ministarstva kulture. Možda će nas kao taoce sopstvenih vizija i želja sprovesti do Ministra, kome smo se prvobitno obratili.

Zašto njemu? Zato što je njegov posao predlaganje strategije u kulturi. To Komisijin posao nije. Ona je u svom ‘obrazloženju’ samo stvar spustila na lični plan, politikantski i lukavo, iskoristivši činjenicu da je potpisnik Otvorenog pisma i pisac, osim toga što je izdavač, a zbog čega nije kriv. Ovom nametnutom ‘krivicom’, zapravo, skrenuto je sa osnovne teme: edicije Srpska proza u prevodu i njenog sadašnjeg i budućeg dugoročnog doprinosa kulturi“, ocenila je juče redakcija izdavačke kuće Geopoetika odgovarajući na objašnjenje Komisije za podršku prevođenju Ministarstva kulture zbog čega ni jedan od četiri predložena naslova iz edicije „Srpska proza u prevodu“ ovog izdavača nije dobio novčanu podršku države.

Povodom otvorenog pisma koje je na ovu temu direktor Geopoetike Vladislav Bajac uputio resornom ministru oglasila se Komisija za podršku prevođenju sa obrazloženjem da je „posle razmatranja 169 konkursnih prijava zbog ograničenih finansijskih sredstava odlučila da ne podrži predloge Geopoetike zato što je ova izdavačka kuća u prethodne tri godine dobila podršku Ministarstva kulture i informisanja u iznosu od 2.142.087 dinara za osam knjiga iz edicije „Srpska proza u prevodu“. Komisija je navela da iz istih razloga, između ostalih, nije „podržala ni prevode romana Dragana Velikića ‘IsIednik’ i Bajčevu ‘Knjigu o babusu’ – zato što su prevodi dela ovih autora već više puta dobili novčanu podršku države“.

Iz Geopoetike juče je stigao saopštenje u kome se ocenjuje da bi „Komisija svojim objašnjenjem da zavadi domaće izdavače međusobno i da kaže kako Geopoetika ima monopol na nešto, iako sve vreme govori o svom uhodanom, postojećem načinu stizanja do drugih jezika celinom edicije i ideje koja godinama uz puno napora uspeva da se utemelji u svetu“.

„Ovaj konkurs postoji upravo zbog 70 odsto stranih i 30 posto domaćih izdavača, što je procenat predviđene raspodele novca da bi se srpska kultura promovisala što više. Ministarstvo je godinama pokušavalo da ovaj konkurs proširi na što više aplikanata jer bi to bio dokaz smisla i uspeha konkursa i same ideje. Sada kada se to i desilo, nema dovoljno novca… Saznali smo naknadno koliko je tu još stranih izdavača odbijeno, a to bi tek bila posebna tema“, ističe se u u saopštenju Geopoetike, uz ocenu da je „pravdanje odbijanja pojedinačnih naslova kojima je edicija konkurisala potpuno nedosledno“.

„Sabiranje dosadašnjih brojeva prevedenih dela i suma novca nemaju vezu sa ciljem konkursa. Ovde je reč o potpunoj nesrazmeri vrednovanja bitnog od nebitnog, kvaliteta od površnosti, dezavuisanja i manipulacije. Ovde je važnije ‘dokazati’ ko je silniji nego razumeti, a potom i ispravno činiti. Ne znamo šta je gore: to što komisija (Ministarstvo, ako joj je komisija trbuhozborac) ne razume ili neće da razume razliku između njihovog i našeg shvatanja dugoročnog planiranja, upornosti, strpljenja i doslednosti u realizaciji vizije“, odgovor je Geopoetike, koja stavlja tačku na polemiku započetu Bajčevim otvorenim pismom ministru zbog rezultata konkursa za sufinansiranje projekata u oblasti prevođenja reprezentativnih dela srpske književnosti u inostranstvu za 2017. godinu.

Bajec je ministra podsetio da je „Geopoetika 2008. na svoju inicijativu, posle dvostruko neuspešnog pokušaja u mandatima dva ministra, ‘iz trećeg puta’ uspela da zajedno sa srpskim Ministarstvom kulture pokrene ovu ediciju“. Prema njegovim rečima, Geopoetika je Ministarstvu ponudila „partnerski odnos“, koji nije bio toliko zasnovan na formuli jednakosti uloge novca, koliko na uverenju da bi, ako se po prvi put u istoriji naše književnosti oformljuje edicija na engleskom jeziku, Ministarstvu tu bilo mesto „po zadatku“.

„Sve do ove godine Geopoetika je ulagala ogroman trud i materijalna ulaganja da svetu predstavi savremenu srpsku prozu. Količina pomoći Ministarstva svake godine je bivala sve simboličnija. To nije zanemarljivo kada se zna da se osnovni deo posla u ovakvoj ediciji oslanja na prevod sa srpskog na engleski jezik, gde je cena prevoda u ovom pravcu tri do pet puta viša od obrnutog – izvanrednih prevodilaca kojima je engleski jezik maternji vrlo je malo… Iako je Geopoetici vremenom bilo sve teže da samostalno održi ovu ediciju, a priori neprofitabilnu, ona zbog nemara države nije odustajala. Smatrala je da rezultati rada diktiraju i opravdavaju napore“, naglasio je Bajac.

Napominjući da je reč o poslu obima za „čitavu književnu agenciju“, Bajec je ukazao i njegove plodove – po prvi put u istoriji srpske književnosti Geopoetika je najpre 2014. sa američkim izdavačem, a 2015. i kineskim partnerima osnovala ovu ediciju na engleskom odnosno kineskom jeziku, a više naslova iz „Srpske savremene proze u prevodu“ nominovano za jednu od pet najvećih svetskih nagrada. 

Najviše novca za „Veliki rat“ i „Srpsku usmenu narodnu baštinu“

Najviše novca za sufinansiranje reprezentativnih dela srpske književnosti u inostranstvu komisija je dodelila mađarskom izdavaču Napkud Kiaddo iz Budimpešte za prevod na mađarski jezik romana „Veliki rat“ Aleksandra Gatalice“ – 2.500 evra. Približan iznos, ali u dinarima – 300.000 dobila je Vukova zadužbina za prevod knjige „Srpska usmena narodna baština“ Vuka Stefanovića Karadžića na francuski jezik. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari