Dejan Tiago Stanković, biografija kao roman: "Kad završiš knjigu, to je kao kad doškoluješ dete i pošalješ u svet" 1Foto: Dušan Todorović

Dejan Tiago-Stanković preminuo je danas u Beogradu. Srpski i portugalski pisac i književni prevodilac rođen je 1965. godine.

Po završnim studijama arhitekture, 1991. godine, seli se u London, a potom u Lisabon, gde živi, prevodi i piše na srpskom i portugalskom jeziku.

„Čim sam okončao školu, a pre nego što sam odrastao, iz puke radoznalosti i želje da upoznam svet odselio sam se u inostranstvo, gde nisam nameravao dugo da ostanem, ali okolnosti su odlučile da bude drugačije. U Londonu sam živeo do 1995, kada sam se, umesto da se vratim kući u Beograd, preselio u Portugal“, rekao je u jednom od intervjua.

Osim fikcije pisao je i kreativnu nefikciju za brojne srpske, hrvatske, portugalske, britanske i brazilske pisane medije. Bio je kolumnista beogradskog nedeljnika NIN.

Na portugalski je preveo neka od najznačajnihih dela naše književnosti Ivu Andrića, Miloša Crnjanskog, Dragoslava Mihajlovića, Dušana Kovačevića.

Njegova dela su „Zamalek“, roman o kismetu iz 2020.godine, „Estoril“, ratni roman objavljen 2015. godine, „Odakle sam bila više nisam i druge lisabonske priče“ iz 20212.godine.

Njegov roman „Estoril“ ušao je školsku lektiru u Portugalu.

„Kad završiš knjigu, to je kao kad doškoluješ dete i pošalješ u svet da ima svoj život na koji tu slabo imaš uticaja. Estoril je preveden na nekoliko jezika, nagrađivan i u Srbiji i napolju. Posebno sam ponosan što su mi u žiriju bili kolege, u Beogradu pisci akademici, članovi SANU, a u Engleskoj udruženje pisaca istorijske fikcije. Dobio sam stipendiju u Portugalu, ušao u preporučenu lektiru. Roman se čita, imam reakcije čitalaca iz celog sveta, i stalno me zivkaju producenti. Doduše, bude da uvek nekome nešto nije potaman, ili njima ili meni, i na kraju se uvek izjalovi, ali makar ima interesovanja. Oduvek sam voleo film, a to traženje i izbor nekoga zainteresovanog za projekat deo je procesa. To me zabavlja i podseća me na Estoril koji bi, da nema mogućnosti ekranizacije, bio zatvoren projekat, osuđen da zaboravim na njega. Ovako ne“, rekao je za City Magazine.

Nagrade:

– Nagrada Branko Ćopić, 2015. HWA Crowns Literary Award by The Historical Writers’ Association, 2018; Nagrada Evropske unije za književnost 2020 za roman Estoril, ratni roman
– Dobitnik Nagrade Branko Ćopić koju dodeljuje Srpska akademija nauka i umetnosti
-Dobitnik Britanske nagrade HWA Crowns Literary Award by The Historical Writers’ Association, 2018. godine
– Uži izbor za NIN-ovu nagradu.
– Uži izbor za nagradu Isidora Sekulić, za roman Estoril
– Uži izbor za nagradu Stevan Sremac, za roman Estoril
– Uži izbor za nagradu Janko Veselinović.
-Finalista za Knjižavnu nagradu Prémio Fernando Namora, Estoril-Sol, 2017.
– Širi izbor za Međunarodnu književnu nagradu IMPAC de Dublin 2017. godinu za zbirku pripovedaka Odakle sam bila više nisam
– Uži izbor za Nagradu Dušan Vasiljev”
– Uži izbor za Nagradu Zlatni Suncokret za roman Zamalek
– Nagrada Evropske unije za književnost

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari