Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 1

Praznici prolaze, valja se u odvratni, magleno-smogoviti grad vraćat’ i vlast nekako rušit’. Ili barem proces neumitnog rušenja konačno započinjat’.

Što je najgore, nakon što ove godine zaista i najurimo tu društveno pogubnu vlast, u budućnosti nam neće preostati ništa drugo nego da pojačamo privatna i poslovna opterećenja mozga pošto ćemo imati višak vremena na raspolaganju.

Da ih ipak ostavimo da se koprcaju i 2026?

Nekako je lakše ovako živeti, sa arhineprijateljima koji nas – iako im je to poslednje na umu – čine kolektivno korisnijim i intimno boljim ljudima nego što zapravo jesmo.

Elem, filmovi…

Osim gorepomenutih uzvišenih aktivnosti, posle praznika valja i jadni mozak skinuti sa poštede te ga iznova opteretiti zahtevnim igranim i dokumentarnim sadržajem.

U prvom delu liste imali smo dela relativno jednostavne, prijemčive forme, iako često kompleksnog sadržaja.

Imali smo i Sebastijena Stena kao glumačku ličnost godine – dodajmo mu sada pridev „mušku“ i sa trofilmskom zaslugom pohvalimo Margaret Kvejli u ženskoj konkurenciji.

Utešno pominjanje zaslužuju: „Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj“ (Civil War; r. Aleks Garland; SAD/VB, 2024), „Sva lica dobrote“ (Kinds of Kindness; r. Jorgos Lantimos; Irska/VB/SAD/Grčka, 2024), „Gomila“ (Hoard; r. Luna Karmun; VB, 2024), „Megalopolis“ (r. Frensis Ford Kopola; SAD, 2024), „Divno, tamno i duboko“ (Lovely, Dark and Deep; r. Tereza Saterlend; Portugal, 2023), „Glasine“ (Rumours; r. Gaj Medin, Evan Džonson, Gejlen Džonson; Kanada/Mađarska/Nemačka/SAD, 2024), „Lost Angel: The Genius of Judee Sill“ (r. Endi Braun, Brajan Lindstrom; SAD, 2022), „Elizabet Tejlor: Izgubljeni zapisi“ (Elizabeth Taylor: The Lost Tapes; r. Nanet Burstin; SAD, 2024).

Okupirani grad (Occupied City; r. Stiv Makvin; VB/Holandija/SAD, 2023) i Blitz (r. Stiv Makvin; VB/SAD, 2024)

Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 2

Odavno sam znao da će mi „Okupirani grad“ biti film godine, da bih ga krajem godine zapazio i na prvom mestu liste koju je sastavio kolega iz „Radara“.

Obično nam se ukus dijametralno razlikuje, pa je ovaj izuzetak od pravila izazvao određenu zabrinutost.

Uglavnom da ne bih eliminisao neki od narednih filmova, „Okupiranom gradu“ dodajem i „Blic“, zaključujući da je Stiv Makvin autorska ličnost 2024. godine.

U dokumentarnom „Okupiranom gradu“ je postavljena hrabra paralela između nacističke okupacije tokom Drugog sv. rata i nedavnih „kovid mera“ koje su često na krajnje diskutabilan način ograničavale lične slobode.

No, na osnovnom nivou radi se o četvorosatnoj šetnji kroz Amsterdam i hladnom navođenju podataka o događajima koji su se od 1940. do 1945. godine zbili na određenim adresama; ima ih više od dve stotine i u svakom se nalazi klica zasebnog filma.

Igrani „Blic“ je, pak, filmsko umetničko delo od vrste kakva gotovo da više ne postoji.

Dvadeset i četiri sata tokom bombardovanja Londona 1940. godine po formi prilično podseća na „Idi i gledaj“ Elema Klimova.

No, ovde je mali ljudski užas diskretniji, isteran na čistinu zahvaljujući zlu iz vazduha.

„Blic“ nije dobio preteranu – ili nikakvu – naklonost kritičara, pa tu nepravdu ispravljam, koliko mogu.

Šošana (Shoshana; r. Majkl Vinterbotom; VB/Italija, 2023)

Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 3

U godini u kojoj je Palestina goruća tema (a kada nije?) uputno je vratiti se ka jednom od izvora problema, što je Majkl Vibterbotom učinio na jedini ispravan način, upirući optužujući prst ka kolonizatorskoj istoriji svoje države.

Učinio je to kroz iskrenu i danas filmski retku ljubavnu priču – na propast osuđenu vezu pripadnice Hagane i britanskog, „lekareovskog“ policajca.

Što je najvažnije, sve je u „sivoj zoni“ osim ponekog ljubavnog trenutka, a za jedinog zlikovca se može smatrati nevidljivo vlasništvo moći, s tim što njene ljudske sprovoditelje – koliko god gadni bili, a jesu – takođe ne možemo da ne gledamo kao tragične figure.

Zona interesa (The Zone of Interest; r. Džonatan Glejzer; VB/Poljska/SAD, 2023)

Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 4
foto promo

Saosećanja za vršiteljima zla je u ovom slučaju prikladno manje, da bi nas „Zona interesa“ ipak primakla razumevanju.

Naime, imetak je – a naročito posle prve polovine života provedene u siromaštvu – zlokobni mamac koji može učiniti da se etika nađe u „mrtvom uglu“.

Kroz taj ugao gledanja, nekoliko isečaka iz života komandanta Aušvica (i, još važnije, njegove porodice) uspostavljaju dijalog sa „Proslavom“, jednim od dva povlašćena jugoslovenska filma koji se nalaze na kraju liste.

Đavolje vrelo (Des Teufels Bad; r. Veronika Franc, Severin Fiala; Austrija/Nemačka, 2024)

Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 5

Duo Franc-Fiala (privatno, žena i sestrić Ulriha Zajdla; Veronika Franc kao koscenaristkinja redovno čini Zajdlove filmove boljim) iskreno je zainteresovan za horor kao žanrovski način pripovedanja.

„Đavolje vrelo“ – Austrijanci, usput, umeju da odaberu film koji će da pošalju da ih potencijalno predstavlja na dodeli Oskara – je njihov do sada naoko najnežanrovskiji rad, budući da užas crpi iz samih događaja kojima nije potrebna zanatska pomoć.

Religijska uslovljenost koja austrijske seljanke – žrtve, sada znamo, kliničke depresije – početkom 18. veka usmerava ka zločinu decoubistva kao samoubistvu preko posrednika, vrhunski je užas.

A zapravo, ispod svega, „Đavolje vrelo“ govori o odsečenosti od znanja, i može nas lako podsetiti na defektno rezonovanje stotina hiljada naših savremenih sunarodnika.

The Apprentice (r. Ali Abasi; Kanada/Danska/Irska, 2024)

Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 6

Čini mi se da prepoznajem konceptualnu liniju koja počinje da struji kroz celu listu, pa tako u filmu Alija Abasija Donald Tramp biva eksploatisan kao zgodan primer za sistemsku postavku koja stvara i u prvi plan iznosi lako kvarljivi ljudski materijal.

U svakom društvu biće to drugačije, a u slučaju američkog problem se nalazi u liberalnom kapitalizmu – ili, šire, u finansijskoj moći koja nadjačava istinu.

Možda i zbog toga, „The Apprentice“ nije naišao na velike pohvale korporativnih medija koji od Trampa stvaraju nadljudskog demona.

Nije on ni toliko veliki ni bitan, što nas upućuje ka pogrešnom uzdizanju nekih drugih ljudskih posledica društvene defektnosti.

Priča o Eduardu Limonovu (Limonov: The Ballad; r. Kiril Serebrenikov; Italija/Francuska/Španija, 2024)

Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 7

Druga strana gvozdene zavese, i glavni junak kao umetnik koji ne uspeva da pronađe adekvatni ideološki protivotrov osvajajućem liberalnom kapitalizmu u Sovjetskom Savezu iz perioda Perestrojke.

Ovde (Here; r. Rober Zemekis; SAD, 2024)

Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 8

Finansijski i kritičarski neuspešan film, kao rezultat pogrešne reklamne kampanje.

Umesto nasmešenog izlaska iz bioskopske sale gledaoci su bili izloženi tmurnoj priči o prohujalom životu koji se ne može vratiti, proživljenom na lokaciji na kojoj su živeli i ljudi koji su sanjali i ostvarivali velike snove.

Iako direktna posledica stripskog predloška, eksperimentalna forma se mora istaći i pohvaliti, naročito kada je, za promenu, ostvaruju najsrednjelinijski holivudski igrači.

Ima nade!

MadS (r. David Moro; Francuska, 2024)

Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 9

Ima nade i za podvrstu horora koja se bavi zombi zarazama, verovali ili ne.

Film bez montažnog reza – barem vidljivog – proizvod talentovanog žanrovskog autora koji je petnaestak godina lutao kroz svakovrsne produkciono-stvaralačke lavirinte.

Konačno je našao izlaz, ponudivši nam malu energetsku bombu sa koje se nije lako „spustiti“.

Proslava (r. Bruno Anković; Hrvatska/Katar, 2024)

Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 10
foto IMDb

Završavamo listu sa povlašćenim jugoslovenskim segmentom, mada oba filma zapravo i bez toga zaslužuju prisustvo u izboru.

„Proslava“ iznova podvlači ulogu klasne i/ili ekonomske potlačenosti kao izvora potpadanja pod uticaj ideologa što mašu šargarepom sa ukusom generacijama izmičućeg poštovanja.

Progonjeni domobran koji se krije od agenata OZNA-e, poput Trampa, poput Rudolfa Hosa, nije nikakav izdvojeni zlikovac već primer principa – upozorenje gde se etički može stići kada nas dominantni društveni imperativ uzme pod svoje.

Za danas toliko (r. Marko Đorđević; Srbija, 2024)

Dvadeset filmova 2024. godine (drugi deo): Kritičar Danasa o filmovima koji su obeležili proteklu godinu 11

Potpuni izuzetak, srpski film koji radi na pogon podteksta.

Ima nade, i te kako!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari