In memoriam: Risto Bukvić, glumac iz Niša i Sarajeva 1Risto Bukvić: Foto Narodno pozorište Niš

Glumac Narodnog pozorišta u Nišu Risto Bukvić preminuo je u 73. godini života, saopšteno je iz te ustanove.

U Narodnom pozorištu kažu da je ostvario niz značajnih uloga, te toj sceni “ostavio najbolji deo sebe”.

Risto Bukvić je rođen 1950. godine u Novom Selu kod Lebana, gde su se njegovi roditelji doselili iz Hercegovine, iz Stoca 1948. U Sarajevu je završio Gimnaziju, a potom upisao Pravni fakultet, na kojem je dve godine bio jedan od najboljih studenata.

Međutim, 1970. godine, pročitavši oglas u novinama da se na Filozofskom fakultetu otvara Katedra za scensku umetnost, odlučio je da konkuriše na odseku za glumu. Ostavio je studije prava i krenuo tim putem. Diplomirao je sa predstavom “U beskraj”, u režiji slovenačkog reditelja Zvoneta Šenbauera, tada već na Fakultetu dramskih umetnosti u Sarajevu, pošto je u međuvremenu Katedra prerasla u Fakultet.

Stalni posao dobio je u Kamernom teatru, a radio je i na radiju i televiziji.

In memoriam: Risto Bukvić, glumac iz Niša i Sarajeva 2
Risto Bukvić: Foto Narodno pozorište Niš

Sa predstavama “Kraj igre” i “Hamlet u Mrduši Donjoj” nastupao je u Mađarskoj, Sovjetskom Savezu, Francuskoj, a vrhunac je bio u Meksiku i Gvatemali, gde je sarajevski Kamerni teatar proveo 40 dana. Igrao je u “Učenim ženama”, “Sablasnoj sonati”, “Izbiračici”, “Kući plavog lišća”, “Smrti trgovačkog putnika”.
“Imali smo otvorenu scenu na Tjentištu, gde smo pripremali predstave i nastupali. Bio sam zadovoljan. Bilo je to vreme kada niko nikome nije zavideo. Naprotiv. Uvek smo se dogovarali, divno slagali i još bolje družili. Vreme za pamćenje“, govorio je on.

Na festivalu MES 1977. godine slučajno je upoznao Miroljuba Stojanovića, tadašnjeg upravnika Narodnog pozorišta Niš, nakon čega je dobio poziv da “uskoči” u predstavu “Joakim”. Za sedam dana zamenio je kolegu i dobio priznanja i pohvale. Vrata niškog teatra za njega su se širom otvorila, za ceo život.

Njegova prva monodrama, “Ivo Lola Ribar”, za dve godine reprizirana je 56 puta u pozorištu, ustanovama i školama širom zemlje. Potom nastavlja da ređa uloge u predstavama “Bogojavljenska noć”, “Gospoda Glembajevi”, “Jerma”, “Ivanov”, “Arsenik i stare čipke”.

Predstava “Nečista krv”, po dramatizaciji i u režiji Gradimira Mirkovića, u kojoj je igrao ulogu Vanka, na Pozorišnim susretima „Joakim Vujić“ u Kragujevcu proglašena je za najbolju predstavu od strane stručnog žirija, a Bukvić je za svoju rolu dobio nagradu Udruženja dramskih umetnika Srbije. Iste godine zaigrao je i u Šekspirovom Hamletu u ulozi Ozrika.

Narednih godina, ređaju se predstave “Cipeljuga” (Električar), “Jama” (Sin), “Češalj” (Sven), “Pokopano dete” (Tilden), “Kralj Lir” (Konval), “Raskršće” (Milivoj), “Proboj” (Gavran), “Fenomeni” (Prohorov), “Kolubarska bitka” (pukovnik Miloš Vasić), “Narodni poslanik” (Ivković, advokat), “Sako od velura” (Rukovodilac) i “Spasilac”, sa kojim je ansambl Narodnog pozorišta Niš nastupio na MES-u u Sarajevu.

Potom slede uloge u predstavama “Ženidba” (Trgovac iz čaršije), “Jugoslovenska antiteza” (Anastas Lulovski), “Zona Zamfirova” (Mitanče, Manetov pobratim), “Tetovirane duše” (Muž), “Slika za veliki zid” (Nešić, komercijalni direktor), “Vuk” (Rumjašev), “Ivkova slava” (Kurjak, Kuzman), “Pokojnik” (Adolf Švarc), “Familija gospođe ministarke” (Žandarm), “Ruženje naroda u dva dela” (Đoka), “Sile u vazduhu” (Blagoje), “Dečija bolest: otac na službenom putu” (Franjo Kopile), “Bela kafa” (Deli Jova), “Mala” (Žika Ajkula) i “Čekajući Godoa” (Vladimir).

U narednim decenijama ostaju zabeležene i njegove uloge u predstavama “Ivkova slava” (Mika), “Koštana” (Kmet ciganski), “Kiseonik” (Kljaka), “Ćurani” (Narcis Soldinjak), “Kralj i njegov komediograf” (Đorđević), “Zona Zamfirova” (Pajica), “Tašana” (Hadži Rista), “Je li bilo kneževe večere” (Jojkić), “Gospođa ministarka” (Sava), “Devojke” (Cole), “Niš ekspres” (Pop Ćira/Pop Spira), “Mesec dana na selu” (Boljšincov), “Veliki manevri u tijesnim ulicama” (Duje) i “Sumnjivo lice” (Tasa).

Igrao je i u monodrami “Borci plaču posle rata”, po tekstu novinara i publiciste Milorada Doderovića. Među poslednjim njegovim pozorišnim rolama bila je uloga Dede u predstavi “Mala”, premijerno izvedene na Dan Narodnog pozorišta Niš, 11. marta 2014. godine.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari