Kraljica Elizabeta II u pop kulturi: Bila je kultni totem prepoznatljivosti 1Laurent Vu / Sipa Press / Profimedia

Do trenutka svoje smrti 8. septembra u 97 godini, Elizabeta II verovatno je postala najpoznatija osoba na planeti – kultni totem prepoznatljiv kroz generacije i kontinente.

Budući da su njene godine na prestolu obuhvatile razvoj modernih medija kao što je TV i proždrljivo zanimanje za „slavne ličnosti“ i „kraljevske porodiceˮ, kraljica Elizabeta – postojan simbol Britanije nalik na sfingu – spominje se u pop kulturi naizgled više od bilo koga drugog za njenog života.

Stoga, proputujmo kroz kraljičina pojavljivanja u pop kulturi tokom godina.

1969. godina – Her Majesty, The Beatles

Numera od 26 sekundi, koju je napisao Pol Mekartni, uključena je kao skrivena na albumu grupe Beatles Abbey Road. Godine kada je album objavljen, autor je rekao novinaru da je „malu melodiju“ napisao u Škotskoj. „Nikada ne mogu da iskažem kako pesme nastaju. Napisao sam to onako iz šale, znateˮ.

Međutim, Mekartni je 2015. godine za magazine Esquire otkrio da je kao dečak gajio simpatije prema kraljici. Zanimljivo je da je 2002. godine u vrtovima Bakingemske palate izveo pesmu Her Majesty u njenu čast, uz komentar da je morao to da uradi. Povod je bio proslava zlatnog jubileja.

Ovde je potrebno istaći da je kraljica Elizabeta II poslužila kao inspiracija i za druga dela grupe, te da je navodno Polu i Džordžu dodelila priznanja 1965.

1969. godina – neuspešni dokumetarac

Pokušaj Vindzora da se umetnu u pop kulturu nije bio tako uspešan. Godine 1969. porodica je objavila dokumentarni film u kome roštiljaju, piju čaj i provode vreme zajedno. No, film se izjalovio na epski način, a kritičari su osudili kraljevske privilegije i beozobzirnost, toliko da je kraljica Elizabeta navodno zabranila dokumentarac nakon prvog prikazivanja. Malo bolje upućeni sećaju se epizode Bubbikins serije The Crown, u kome je pružen osvrt na nekadašnji fijasko.

1977. godina – God Save The Queen, Sex Pistols

Članovi grupe Sex Pistols odbacili su tvrdnje da je njihova kontroverzna pesma iz 1977. i antimonarhijska himna (na albumu Never Mind the Bollocks, Here’s the Sex Pistols) bila posebno napisana za kraljicu Elizabetu i naslovljena za nju, ali naslovnica i nezaboravna premijera upriličena na brodu Queen Elizabeth tokom kraljičinog srebrnog jubileja, navode nas da pomislimo suprotno.

Naime, članovi benda su pili pivo, urlali „Anarchy in the UKˮ iz zvučnika dok je brod prolazio pokraj zgrade parlamenta, a na kraju su ih preplavili policijski brodovi koji su dramatično zaustavili koncert na moru. Kasnije te godine, BBC je u potpunosti zabranio pesmu, ocenivši stihove poput God save the queen / she ain’t no human being izrazom „vrlo lošeg ukusa“.

Ali, Džon Lajdon, poznatiji po umetničkom imenu Džoni Roten, izjavio je da lično nema ništa protiv kraljice Elizabete i da se nada da se himna neće koristiti neprikladno kada monarh umre. Godine 2017. Lajdon je o pesmi rekao: „To je o političkoj situaciji i zahtevu za poslušnošću monarhiji u koju ne verujem. Ali, ona je ljudsko biće i jako će mi nedostajati kao ljudsko biće na planeti Zemljiˮ.

1985. godina – Pop Art

Poznata je rečenica Endija Vorhola: „Želim da budem poznat kao engleska kraljicaˮ, a 1985. umetnik je odao počast monarhu u svojoj seriji sitoštampe Reigning Queens. Četiri komada prikazivala su Elizabetu II kao dvodimenzionalni simbol – sliku temeljenu na njenom portretu Pitera Grugeona koji je objavljen 1977. povodom srebrnog jubileja – koju je Vorhol zatim prekrio svojim prepoznatljivim blokovima boja. Primetno je da je umetnik kraljici pružio isti umetnički tretman koji je dao svojim slavnim muzama poput Elizabet Tejlor, Džudi Garland i Elvisa Prislija. Godine 2012. kraljica Elizabeta je naizgled prigrlila sada sveprisutne Vorholove slike kupovinom četiri portreta za svoju kraljevsku kolekciju, koju je prikazala tokom izložbe u dvorcu Vindzor.

Kraljica Elizabeta II u pop kulturi: Bila je kultni totem prepoznatljivosti 2
Nils Jorgensen / Shutterstock Editorial / Profimedia

1988. godina – A Question of Attribution

Decenijama pre nego što se serija The Crown uhvatila u koštac s kraljičinom izdajom od strane njenog dugogodišnjeg savetnika Entonija Blanta, koji je razotkriven kao špijun unutar Bakingemske palate, saga iz stvarnog života pretočena je u dramski komad Alana Beneta iz 1988. A Question of Attribution. Godine 1992. predstava je adaptirana u istoimeni TV specijal koji je osvojio BAFTA nagradu, s Prunelom Skejls u ulozi Njenog Visočanstva.

1992. godina – The Queen & I

Kako bi se kraljica nosila da je odjednom prisiljena da živi kao normalna Britanka niže klase? To je ono što je autorka Sju Taunzend zamislila u svom bestseleru The Queen & I, zamišljajući scenario u kojem izabrana Narodna republikanska stranka izbacuje Vindzore iz Bakingemske palate i govori im da zasuču rukave. Taunzend se dobro zabavlja u svojoj političkoj satiri izmišljajući ovaj paralelni svemir—u kojem se kraljica, radoholičarka, zakopčava u svom domu radničke klase, učeći se kako da raspolaže penzijom. Naravno, ovom prilikom nećemo otkrivati sve detalje zapleta…

2002. godina – Shoot the Dog, Džordž Majkl

Možda su bile potrebne animacija i note Džordža Majkla, ali kraljica se konačno opustila na balkonu Bakingemske palate u spotu za Shoot the Dog, protestnu pesmu koju je autor napisao s namerom da iskritikuje Tonija Blera i Gordža V. Buša.

Prema rečima pokojnog menadžera dua Wham! Brajana Morisona, Njeno Visočanstvo je bilo Majklov obožavalac, i posebno je tražilo da se nađe s njim i grupom na polo utakmici 1985. godine. „Na moje iznenađenje, kad ih je pozdravila, Kraljica je znala sve njihove hitove i provela je mnogo vremena slušajući njihova ostvarenja”, napisao je Morison u svojim memoarima. Majkl je odvojeno potvrdio sastanak, rekavši za novinare: „Pitala me je o Kini i rekla da nije bila tamo, ali da bi mogla otići naredne godine. Bila je stvarno jako slatka. I sitnaˮ.

2006. godina – The Queen

Scenarista i dramaturg serije The Crown započeo je svoju karijeru zamišljajući šta se događa iza zatvorenih vrata palate s biografskom dramom The Queen, koju je Morgan napisao, Stiven Frirs režirao, a Helen Miren glumila u glavnoj ulozi. Film, koji je glumici doneo Oskara i priznanje Njenog Visočanstva, spojio je činjenice i fikciju sa idejom da zamislimo kako je kraljica Elizabeta privatno prevazišla tragičnu smrt princeze Dajane. Iako je monarhova popularnost naglo opala nakon ovog nemilog događaja, a javnost ocenila njenu reakciju na smrt svoje bivše snaje kao hladnu, Morgan je majstorski uspeo da izazove saosećanje prema uštogljenoj kraljici.

2012. godina – James Bond and The Queen London 2012 Performace

Kraljica se 2012. godine udružila s rediteljem Denijem Bojlom i samim Džejmsom Bondom, Danijelom Krejgom, kako bi snimili komičnu sekvencu za ceremoniju otvaranja Olimpijskih igara u Londonu. Predlažemo vam da umesto priče, pogledate kako je to izgledalo.

2016. godina – The Crown

Raskošna serija Pitera Morgana, čije prve dve sezone koštaju navodno 130 miliona dolara, mogla bi biti najsloženiji i najdetaljniji omaž monarhiji u kraljičinom životu. Uz pomoć istoričara i savetnika za bonton, prve dve sezone bile su izvrsna studija karaktera kraljice, u tumačenju Kler Foj. Priče su ispreplele istorijske događaje s izmišljenim pričama kako bi publici ponudile nijansirani portret vladarke i njene evolucije kroz decenije. U trećoj sezoni spomenutu glumicu zamenila je Olivija Kolman, dok se najnovija četvrta sezona fokusirala na princezu Dajanu (Ema Korin) i princa Čarlsa (Džoš O’Konor), a Elizabeta je preuzela sporednu ulogu u seriji kako bi napravila mesta za mlađe generacije.

Izvor: Vanity Fair

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari