Sadašnjost od koje se strepi 1foto: Arhiva Pozorišta mladih

“Jezivo je to što bi, kada bi kojim slučajem oživeo i video našu predstavu, i sam Bardžis bio zgrožen”, izjavio je na danas održanoj konferenciji za novinare direktor Pozorišta mladih, glumac Mihajlo Nestorović, najavljujući premijeru predstave “Deca Paklene pomorandže”, nastalu pola veka nakon čuvenog Kjubrikovog filma “Paklena pomorandža”, a bezmalo šest decenija od kada je Bardžis napisao istoimeni roman kojim je predstava inspirisana.

Iako već decenijama sarađuju na različitim predstavama, ovo je prva saradnja direktora Nestorovića i reditelja Kokana Mladenovića u novosadskom Pozorištu mladih koje, podsetimo, ove godine obeležava 90 godina postojanja. i upravo je ova predstava prva režija Kokana Mladenovića u ovom pozorištu, a premijera je zakazana za nedelju, 27. februara, od 19.30.

– Za tu prvu saradnju smo izabrali da radimo ono što nam se dešava. Hakslijev “Vrli novi svet”, Orvelova “1984”, i Bardžisova “Paklena pomorandža” genijalne su distopijske knjige koje su projektovale neku budućnost koja baš i neće biti ponajbolja i biće budućnost od koje se strepi. Mi danas živimo u toj budućnosti od koje se strepi. Nama se distropija dogodila i na globalnoj ravni ali, i konkretno nama u svemu ovome u čemu živimo. Pokušali smo, sa deset mladih ljudi koji zaista jesu bili suština našeg projekta, da progovorimo o posledicama “Paklene pomorandže” i to pola veka nakon što je ovo delo nastalo. Šta se sa tom distopijom dogodilo, kako je moguće da ta vrsta patološkog nasilja postane društveno prihvatljiva i kako je moguće da stasaju stalno nove i nove i nove izgubljene generacije – rekao je Mladenović i istakao da je njihova predstava, za razliku od romana, nastajala tokom proba kao istraživački proces i da su pokušali da to bude bes nekih današnjih mladih ljudi.

– Kada pogledate taj koordinatni sistem u kojem danas mladi žive i odrastaju, pogledate sve te mame i tate na prinudnim godišnjim odmorima, malim platama, kada vidite politički sistem u zemlji u kojoj živimo, koliko tu realno ima slobode i demokratije, kada prođemo kroz škole koje odavno nisu vaspitne organizacije, a i obrazovanje u njima je sve upitnije, kada zaista pokušamo da sagledamo ko su zvezde u njihovim životima i kojim vrednostima teže, onda je i logično da postoji određena količina besa i nezadovoljstva u njima, logično je da oni sami pokušavaju da ugrabe svoje parče života i to rade na jedan radikalan i nasilan način. ‘Tragedija i ove predstave i romana onako kako se on završava je što ta vrsta radikalnog nasilja postaje na kraju društveno prihvatljiva, čak i poželjna, u ime političkih interesa. I mladi koji igraju u predstavi, i mladi koji će je gledati, nažalost, jesu deca “Paklene pomorandže”.

Pored Kokana Mladenovića, autorka ove predstave je i dramaturškinja Nina Plavanjac, koja je rekla da je Aleksova banda brojnija nego ikad.

– Ona nije proizvod izolovanih slučajeva psihopatije, već je direktan proizvod izopačenosti svih institucija koje decu podižu i okružuju – raspadnute porodice, neposvećene škole, nezainteresovanih socijalnih ustanova, okrutne policije, nepravednog sudstva, nepostojećih ustanova za rehabilitaciju. Iz ovog surovog sveta potekla su surova deca, koja zapravo nikad nisu ni imala priliku da budu deca. Odlučili su da u svoje ruke uzmu svoju budućnost, koja im je još na rođenju oduzeta. Ispod njihove prividne anarhije, krije se pažljivo razređen osvetnički sistem onih koji su od malih nogu zakinuti i ugnjetavani. To su deca koja odrastaju svesna da su ljudi koji upravljaju svetom kao lutkarskom predstavom – predatori, i učiniće bilo šta da se na njih ugledaju i nikada ne postanu plen kao svoji potlačeni, pasivni roditelji. Naučeni su da je humanost slabost zbog koje se ostaje bez glave, i neće napraviti tu grešku da je sebi dopuste. A za brutalnost nagrađuje ih sam sistem u čijem je interesu štancovanje malih gladnih zveri koje preživljavaju, a ne žive – rekla je Plavanjac, takođe ističući da je predstava nastala u istraživačkom procesu tokom proba i da je za nju to bilo nezamenljivo iskustvo.

Aleksandar Milković, jedan od glumaca iz predstave, a više njih igraju glavni lik Aleksa, rekao je o predstavi: “Najgore je što nasilje, koje treba da bude sankcionisano i kažnjeno kao nepoželjno društveno ponašanje, ne bude kažnjeno. Naprotiv, žrtve su bile te ‘koje su izazvale’, ‘našle se na pogrešnom mestu’. Ne kaže se da su one ustale protiv nasilja. Naravno, naša je želja da ovakvo ponašanje razotkrijemo i vratimo ga u okvir neprihvatljivog. Za svakog pojedinca u predstavi i za svakog pojedinca u publici.”

U predstavi igraju i: Kristina Savkov, Nikolina Vujević, Anica Petrović, Danilo Milovanović, Aleksa Ilić, Darko Radojević, Miloš Macura, Nenad J. Popović i Stefan Ostojić.

Scenografkinja je Marija Kalabić, kostimografkinja je Marina Sremac/asistent Sava Stefanović, a kompozitor Marko Grubić.
Nakon sutrašnje premijere, prva repriza predstave “Deca Paklene pomorandže” zakazana je za 16. mart.

Nasilje svirepije u realnosti

– Postoji scena u prvom delu naše predstave koja veoma podseća na sve ono što se zaista zbilo nedavno u Novom Sadu. Nakon što se to desilo, razmišljali smo o samoj ideji – šta mi u stvari želimo ovom predstavom? Zapitate se da li su ove granice koje smo mi postavili u sceni koju je Bardžis napisao, a mi joj još dodali i improvizovali kao nemoguće svirepe, da li su one dovoljne?
Sve se svede na ukazivanje na problem ili bežanje od problema. Sve je to neka vrsta individualne odluke svakog od nas kako će se sa svim tim izboriti ali, da se moramo boriti protiv nasilja je činjenica – odgovorio je glumac Milković na naše pitanje kako su doživeli brutalan zločin mladića od 21 godine koji je ubio uličnog svirača Kristijana Kostića Blekija nedavno u Novom Sadu, upravo dok su pripremali ovu predstavu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari