Čovek svakog jutra (sem subotom i nedeljom) ulazi u lift na poslednjem, desetom spratu, vozi se njime do prizemlja, izlazi iz zgrade u kojoj živi i odlazi na posao. U povratku sa posla, predveče, čovek ulazi u lift u prizemlju, vozi se do sedmog sprata, a zatim stepenicama penje do desetog. Međutim, ako napolju pada kiša, čovek se iz prizemlja liftom vozi direktno do desetog sprata. U čemu je štos?


Zagonetka koju ste upravo pročitali jedna je od onih kojima Tom Vejts voli da prijatelje „baci u razmišljanje“ kada ih ugosti u svom domu u Petalumi, u okviru kojeg je i studio u kojem je, nakon sedam godina pauze, snimio nove pesme za „Bad As Me“, sedamnaesti po redu album u karijeri. Pored zagonetki Vejts je opsednut i palindromima (rečenicama koje čitane bilo sleva nadesno, bilo obrnuto, zvuče potpuno isto), pa se u trenucima kada se trudite da ukratko izložite njegov životopis, kao idealno rešenje nameće upravo palindrom iz naslova ovog teksta. Međutim, Vejtsova karijera je poslednjih godina iz „turbulentne“ prešla u „zrelu“ fazu (ipak, ušao je u sedmu deceniju života), pa ne čudi što trinaest novih pesama predstavljaju retrospektivnu vožnju muzičkim žanrovima koji su u autorovom fokusu više od četiri decenije. Ta vožnja podseća na onu liftom iz zagonetke (uzgred, njeno rešenje se nalazi u poslednjem pasusu recenzije) jer nas Vejts vozi prvo do „prizemlja“ (bolje rečeno – temelja) moderne pop-rok muzike (tu su „Get Lost“ u Džeri Li Luis stilu i „Kiss Me“ u Armstrongovom), potom srednjim spratovima kojima odzvanjaju klasični rok rifovi („Satisfied“ kao omaž „Satisfaction“) i keltski folk motivi („Pay Me“ koju kao da izvode The Pogues), da bi nas, konačno, dovezao u lični penthaus na vrhu zdanja („Raised Right Men“ i „Bad As Me“) s kojeg se (zar ste sumnjali u to?) pruža fantastičan pogled.

Ova neobična muzika za liftove se, generalno gledajući, sastoji iz tri međusobno ispreplitana dela: tipičnih „vejtsovskih“ balada („Last Leaf“ i „Back In The Crowd“ su glavni predstavnici), pesama o odlascima i ljubavnim rastancima („Chicago“, „Face To The Highway“, „Get Lost“) i pesama o politici i njenim konsekvencama („Talking At The Same Time“, „Hell Broke Luce“). Vejts, kao i ranije, svoje viđenje aktuelnih svetskih pitanja iznosi u neuvijenoj formi, ne ostavljajući slušaocu ni trunku sumnje gde se nalaze uzroci svih današnjih problema: „Well it’s hard times for some, For others it’s sweet, Someone makes money, When there’s blood in the street.“ Pa, zato pamet u glavu: „Get a job, Save your money, listen to Jane, Everybody knows umbrellas will cost more in the rain.“ Lucidno uočavajući da se rat (ponovo) nameće kao jedno od „konačnih“ rešenja, Vejts u uznemirujućoj „Hell Broke Luce“ kroz priču ratnog veterana (praćenu rafalima iz oružja, hard-rok rifovima i ritmovima marša) uverljivo dočarava posledice takvih „rešenja“: „I had a good home but I left (right, left!), That big fucking bomb made me deaf, deaf… I come down from the meth (So I slept, slept), I had a good home but I left, left… When I was over here, I never got to vote, My mom she died and never wrote, I left my arm in my coat.“ Pa se vi sad latite oružja!

Ni prepoznatljivog „vejtsovskog“ humora na albumu ne manjka. On je najizraženiji u „Satisfied“ koja na prvi mah zvuči kao parodija najpoznatije Stones pesme (tu je i prozivka: „I said I will have satisfaction, I will be satisfied, Now Mr. Jagger and Mr. Richards, I will scratch where I’ve been itching“), a onda shvatite da se radi o prijateljskom zezanju, jer glavni rif pesme svira – Kit Ričards lično! Dva veterana sarađuju i na melanholičnoj „Last Leaf“ (Ričards peva refren sa Vejtsom) koja se, sa dozom ironije, bavi večitom temom – prolaznošću života: „I’m the last leaf on the tree, The autumn took the rest, But they won’t take me.“ Kako stvari stoje, ova dva „zimzelena“ lista će još dugo, dugo odolevati i vetrovima, i godišnjim dobima na radost onih koji znaju da je ovo najlogičnija moguća rok saradnja, a ne ona Metalika-Rid budalaština. Tom Vejts se, bez dileme, vratio na najveća moguća vrata!

Za one koji su jedva dočekali kraj ovog teksta da bi saznali rešenje Vejtsove zagonetke, evo odgovora: čovek je patuljak! Kada dolazi sa posla on ne može da dohvati dugme desetog sprata, pa mora da pešači od sedmog. Ali, kada pada kiša čovek ima kišobran kojim može da dotakne i najviše dugme lifta! Pametno, zar ne? Ali, razmislite o sledećoj glavolomci: Čovek svakog jutra (sem subotom i nedeljom) ulazi u lift na poslednjem, desetom spratu, vozi se njime do prizemlja, izlazi iz zgrade u kojoj živi i odlazi na posao. Jednog jutra shvata da posla više nema. Napolju pada kiša. Čovek nema kišobran. Kako će se vratiti kući?

Ocena: 8/10

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari