Premijernim izvođenjem „Zečje opere“, večeras u 19 sati u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, otvara se izložba „Lepus in fabula“ angažovanog umetnika i kulturnog radnika Nikole Džafa, a povodom „Velike proslave“, koju je autor započeo 9. juna prošle godine. Reč je o svojevrsnom radnom jubileju, koji se slučajno ili namerno poklapa sa, u kineskom horoskopu, godinom zeca, pa će kako i dolikuje, uglavnom sve biti u znaku ove zatajne šumske životinje.

Publika će moći da se upozna sa „Zecom koji je pojeo muzej“, „Šišanjem na zeca“, ali i da otkrije „Šta je mrtav zec saznao o umetnosti od Jozefa Bojsa“, te „Da li je mrtav zec objasnio sve o životu Ričardu Baksteru“. Biće izloženi crteži, slike, instalacije, objekti, to jest, sve ono što je nastajalo u ovom kompleksnom projektu, počev od njegove prve ideje, rođene 1999. godine tokom Džafove izložbe i performansa „Odlazak u belo“, kao i inicijative o formiranju Muzeja zeca. Usledili su brojni radovi i akcije sa zekom u glavnoj ulozi uključujući i kampanju „Zeca za gradonačelnika Novog Sada“ 2004. godine, pokrenute zbog neophodnih reformi u kulturnoj politici tog grada i uz slogan „Ja sam zekan nisam zvekan“, a promovisan je i vinski eliksir „Zekur“. Na internet adresi www.zeckojijepojeomuzej.com može se doznati još štošta o glavnom akteru ove priče, počev od njegovog mitološkog bekgraunda, preko simbolike i pozicija kroz istoriju umetnosti, ali i uloge u savremenom stvaralaštvu. Živko Grozdanić, umetnik i direktor MSUV, u tekstu za izložbu ukazuje da Džafo istražuje komplikovani odnos umetnika i njegovih simboličkih strategija unutar umetničke prakse i izvan nje, nudeći ideju da se sačini mapa simboličkih mesta na kojima se prepliću ili upisuju društveni nesporazumi kroz ironične i kontroverzne instalacije koje postavlja. „Na mestu koje Džafo naziva Muzej zeca, susrećemo se sa svim besmislicama od kojih je život sastavljen ili pomoću kojih se on dekonstruiše u ontološkom smislu, primećuje Živko Grozdanić. Izložba „Lepus in fibula“, biće dostupna publici do 15. marta.

Zečja opera

„Zečja opera“ zamišljena je kao drama sa muzikom, po uzoru na prve opere, za dvoje solista, hor i instrumentalni sastav. Autor opere je Nikola Džafo, kompozitorka je Nineta Avramović-Lončar, autorka libreta Vesna Grginčević, a režiser Filip Markovinović. Operu pevaju Agota Vitkai-Kučera i Aleksandar Mladenović, potpomognuti Hor-or-ooorom i svima onima koji budu poželeli da iskažu svoj kreativni potencijal.

Simbolika

Pored brojnih podataka na sajtu zeckojijepojeomuzej.com nalazi se i taj da je zec (Lepus europaeus), po sebi bespomoćan, simbol čovjeka, koji svoje spasenje očekuje od Krista i njegove muke. No, u nepovoljnom smislu zec je slika plodnosti i požude. Prikazan u orlujskim pandžama simbol je pobijeđene strasti. Kadšto se bijeli zec stavlja do nogu Djevice Marije i označuje njezinu pobjedu nad požudom.“ – (Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, objavljen u Zagrebu 1979. godine)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari