Andrija Mandić: Vikar iza rešetaka 1Foto: EPA-EFE/ BORIS PEJOVIĆ

„Zahvalite mitropolitu Amfilohiju, inače bi danas (utorak, 24. decembra) ili u četvrtak ovde bilo na desetine hiljada ljudi ispred parlamenta, kao što ih je bilo u Nikšiću ispred Sabornog hrama, i ako se ne bi odustalo od ovog zakona, ovaj parlament bi goreo“.

To je poručivao neki dan Andrija Mandić, jedan od lidera Demokratskog fronta koji je uhapšen juče ujutru zbog sumnje da je počinio krivično delo sprečavanje službenog lica u vršenju službene dužnosti. Hteli su, poručivao je Mandić, da naprave bugarsku skupštinu ali su odustali na molbu mitropolita.

„Imali smo dovoljno snage, kao nekadašnja Hrvatska seljačka stranka kada je sa 50-ak poslanika napravila razuzdanu opstrukciju i prisilila moćnu Kraljevinu da prihvati Banovinu Hrvatsku“, kazao je Mandić.

I umalo da „izgori“ skupština rano u petak ujutru nakon što je izglasan sporni Zakon o slobodi veroispovesti. Letele su flaše, salve psovki i uvreda.

Nimalo prijatne scene, daleko od demokratije, ali ipak svojstvene pojedincima u regionu i dalje opijenih prilikama 1990-ih. Crnogorski mediji ocenjuju da je po sredi „šešeljizacija“ skupštine.

Nije Mandiću Šešelj nepoznanica jer Mandić srpsko identifikuje sa četništvom.

Kao nosilac Srpske liste tvrdio je svojevremeno da su 200.000 Srba u Crnoj Gori bliži Srbima iz okruženja nego Crnogorcima.

„Crna Gora je najsrpskija od svih srpskih zemalja“; „Kosovo je srce i Crne Gore“, govorio je Mandić u ne tako dalekoj prošlosti. Mandić je 2008. zbog odluke crnogorske vlade da prizna nezavisnost Kosova bio dobrovoljni „kosovski mučenik“ – štrajkovao je trinaest dana glađu zbog te odluke, dok nije završio u podgoričkom Kliničkom centru.

Mandić je poznat kao veliki borac protiv „soroševaca u Crnoj Gori“ jer je, kako kaže, Sorošev glavni partner na ovom prostoru režim Mila Đukanovića.

Na vojnoj paradi „Odbrana slobode“, proletos u Nišu Mandić je prisustvovao kao gost srpskog predsednika Aleksandra Vučića.

Niški događaj se praktično nadovezao na suđenje u Podgorici gde je Mandić osuđen na pet godina zatvora u slučaju „Državni udar“.

Iz Niša je tada poručio da iza te presude „stoji predsednik Đukanović i njegov brat“ koji, kako je naglasio, „s obzirom na njihov odnos prema Srbima u Crnoj Gori, ne mogu da budu prijatelji Srbiji i Republici Srpskoj“.

Mandić je političku karijeru započeo 1990. Bio je aktivista Saveza reformskih snaga Anta Markovića. Nakon raspada SFRJ na izvesno vreme se povukao iz politike.

U vreme SRJ kao pripadnik Narodne stranke je bio zamenik saveznog ministra trgovine u Miloševićevoj vladi. Posle smene Miloševića s vlasti vraća se u Crnu Goru, gde stupa na čelo Srpske narodne stranke, u čijem je osnivanju učestvovao.

Predvodio je i koaliciju Srpska lista, ispred koje se kandidovao na izborima 2008. Sledeće godine stupa na čelo novoosnovane Nove srpske demokratije.

Rođen je u Šavniku, diplomirao na Metalurško-tehnološkom fakultetu u Podgorici. Bio je direktor i suvlasnik akcionarskog društva za preradu obojenih metala i organizovao je prvu privatnu proizvodnju aluminijskih legura u Crnoj Gori. Iz braka sa Sanjom ima sina Iliju.

Kao direktor i suvlasnik akcionarskog društva za preradu obojenih metala organizovao je prvu privatnu proizvodnju aluminijskih legura u Crnoj Gori. Priča se da je tako počeo da stiče solidan kapital, koji uvećava kao političar. Možda je i zbog toga pozivao strane investitore da ne ulažu u Crnu Goru.

A i Crnu Goru je definisao kao niko pre njega: „Crna Gora je državolika tvorevina, koja se od demokratske i pravne države razlikuje taman toliko koliko se čovjekoliki majmun razlikuje od majmuna.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari