Velika Zlatna arena 65. Pulskog filmskog festivala za najbolji hrvatski film je pripala reditelju i scenaristi Antoniju Nuiću za kriminalističku dramu „Mali“, koja govori o odnosu oca i sina unutar kriminalnog miljea i istodobno slika hrvatsko društvo ogrezlo u ponore korupcije.
Osim što je intrigantan, film je, kažu hrvatski mediji, zabavan i predstavlja Nuića kao rasnog reditelja za kojeg je postajala bojazan da je prethodnim filmom „Život je truba“ skrenuo u komercijalu. „Mali“ je zanimljiv i po tome što predstavlja nastavak priče koju je Nuić načeo još na trećoj godini Akademije kada je snimio svoj polusatni film „Vratite nam Dinamo“ koji govori o navijačima ovog kluba u njihovom nastojanju da sačuvaju njegovo „sveto ime“ od inicijative Franje Tuđmana da ga preimenuje u Croatia. Pošto je ovaj Nuićev studentski uradak odlično prihvaćen, dobio je mogućnost da režira treću priču u filmu „Seks, piće i krvoproliće“ koja se pokazala najboljom. To je Nuiću otvorilo vrata da režira svoj prvi dugometražni film „Sve džaba“ koji je ovenčan pulskom arenom, a isto priznanje je osvojio i njegov film „Kenjac“. Nuić je tako veoma brzo uvršten u prva imenima nove hrvatske kinematografije, a otvoreno je demonstrirao svoje stavove i glede njene autonomije i raspodele finansija za njen razvoj. Tokom diskusije u kojoj su učestvovali predstavnici inicijative „Puk’o nam je film“ čiji je Nuić bio vatreni predstavnik i organizacija hrvatskih branitelja koji su imali primedbe na rad HAVC-a (Hrvatskog audio vizuelnog centra), reditelj je izgubio kontrolu i prilično burno reagovao, ocenivši da je situacija u društvu alarmantna.“Takva da se o nečemu tako bitnom kao što je hrvatska kinematografija, ne raspravlja s maksimumom merituma, nego se uvodi nešto što se može nazvati hrvatski dilentatizam. To je pojava da neznalice pokušavaju pomoći široj zajednici i uređuju djelatnosti o kojima nemaju pojma“, kazao je tada Nuić, koji je tokom rasprave imao još burnijih momenata. Kad su ga u intervjuu za Globus pitali o tome kazao je: „Mi smo tamo razgovarali o nečemu što je vrlo važno, a to je budućnost hrvatske kinematografije, a netko vam iz publike dobacuje – Vukovar! Vukovar! Što sam ja, navijač Crvene zvezde? Imam šajkaču na glavi a da to ne znam? Malo sam temperamentniji čovjek i na provokacije loše reagiram, kazao je Nuić, koji ističe da se u središtu svakog njegovog filma nalazi „obitelj“.
Rođen je 1977. u Sarajevu. Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, gde radi kao profesor. Tu je upoznao svoju ljubav i svojevremeno studentkinju glumicu Ivu Babić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
