
„Preobrazili smo američku svest u onu koja pokazuje kakva nacija možemo da postanemo i ova zemlja je zato načinila veliki korak napred u nikad okončanoj borbi za ekonomsku, društvenu, rasnu i ekološku pravdu. Naš pokret je pobedio u ovoj ideološkoj bici“, rekao je Sanders pristalicama u obraćanju preko interneta.
Svojom odlukom je prokrčio put bivšem potpredsedniku SAD Džou Bajdenu da u novembru na izborima izađe na megdan Donaldu Trampu.
Ovo je drugi put da Sandersu nije pošlo za rukom da ostvari svoj predsednički san. Pre četiri godine u trci za demokratsku nominaciju ga je porazila Hilari Klinton.
Tada je svoje pristalice pozvao da glasaju za nju.
Sanders, koji se deklariše kao demokratski socijalista, svoju izbornu platformu je zasnovao na zalaganju za univerzalno zdravstveno osiguranje (Medicare for All), odnosno za to da se značajnim uvećanjem budžeta obezbedi dostupnost lekara i lekova za sve.
Takođe je zagovarao uvođenje besplatnih državnih koledža, povećanje poreza za bogate i povećanje minimalne zarade u Americi, kao i uvođenje sto odsto obnovljivih izvora energije u proizvodnji struje i saobraćaju do 2030. godine.
Iako je u početku važio za vodećeg kandidata, odnevši pobedu u nizu država, prvenstveno zahvaljujući podršci mladih birača, u trenutku kada je odustao od trke znatno je zaostajao za Bajdenom, koji ima podršku stranačkog establišmenta, ali i nekih kandidata koji su u međuvremenu odustali od trke. Sanders je više puta apelovao na jedinstvo demokrata u njihovim nastojanjima da poraze „najopasnijeg predsednika u istoriji SAD“.
Tokom svoje karijere je istupao kao nezavisni političar, s tim što je povremeno dobijao podršku Demokratske stranke. Za predstavnika države Vermont u Senatu SAD je izabran 2006, a pre toga je od 1991. bio član Predstavničkog doma.
Mandat na poziciji predstavnika Vermonta u Predstavničkom domu uspeo je da obezbedi čak sedam puta, i to uvek velikim brojem glasova. Bio je veliki protivnik administracije predsednika Džordža Buša i glasao je protiv invazije na Irak.
Berni Sanders je rođen 1941. u Njujorku u porodici poljskih Jevreja koja je pobegla u SAD za vreme Drugog svetskog rata. Diplomu politikologa je stekao na Univerzitetu Čikago.
Po završetku studija je neko vreme proveo u Izraelu, gde je volontirao u kibucu, a kasnije se preselio u Burlington, Vermont, čiji će gradonačelnik postati 1981. i na toj funkciji će ostati do 1989.
U mladosti je bio pripadnik pokreta za građanska prava, aktivno je učestvovao u kampanji protiv rata u Vijetnamu.
Kažu da je na njega dosta uticao govor Martina Lutera Kinga „Ja imam san“, kojem je prisustvovao, učestvujući na velikom skupu „Marš na Vašington“ 1963. Oprobao se i u šou-biznisu, pa je, između ostalog, snimio folk album pod nazivom „We Shall Overcome“ i glumio u humorističkoj drami „Sweet Heart Dance“.
U vanbračnoj zajednici sa Sjuzan Kempel Mot je 1969. dobio sina Levija. Pre toga je bio u braku sa Deborom Šiling, ljubavlju iz studentskih dana, s kojom se razveo 1966. Godine 1988. je oženio Džejn Omira, čije troje dece iz prethodnog braka smatra svojom. Ima i sedmoro unučadi.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Stari prevarant, opario se posle proslih izbora a i ovih.
Hajde bre covece ne lupetaj
Berni je jedini koji ima iole normalan plan za populaciju da zivi civilizovano i plan koji je baziran za dobrobit vecine populacije u Americi. Sad ce biti smesno videti koliko ce ljudi glasati u Americi i koja je demografija glasackog tela. Tihi bojkot glasanja je isti kao i u Srbiji jer iskreno problem je isti svugde: Korupcija, nepostenje, kriminal na najvisim nivoima. Prvi i najveci problem mlade generacije je da nema za koga postenog da glasa, te oni ignorisu.
Mlada generacija je ostavljena sa opcijom „Glasaj za manje zlo“ kao i ostale anomalije inteligencije. One su novi status kvo.
Shvatite da pocinje globalni bunt prema bankarskoj okupaciji naroda.
Korona je brendirana na medijima jer svetski establishment uvidja da ce izgubiti kriticnu masu. Ako uzmemo srednju vrednost u Americi, 100.000 ljudi umre od obicnog gripa svake godine. Establisment drzi u dzepu medije i sve politicare, internacionalno. I Vladimir i Donald i Aleksandar i ostala bagra…svi u istom dzepicu….
С Бернијем против грипа! Трипут бог помаже….
U toj drzavi se glumi demokratija stvarna moc nije u predsedniku on je izvrsitelj
Ili izvršitelj ili pokojnik, može da bira.
Samo pre sto gopdina Hitler je imao uzor u SAD, nisam želeo da mu zapamtim ime, koji je slobodno propovedao fašizam na radost Patološki pohlepne Oligarhije koja i danas vlada. Tada se plašila Revolucije koja je realizovana u Rusiji. Marks je predvideo pojavu ideje u najbogatijoj državi (Tačnije državama jer ih je 50. i dva ditriha) koju zastupa NJegov sunarodnik Berni Sanders. Istu ideju koiu su propagirali, opet Jevreji, zato i su najveći stradalnici, Jovan Krstitelj i Isus Hrist, koja je i Božja, jer je “Hrišćanstvo komunizam iz ljubavi”, A Harmack.
Tragična je istina da svetom vladaju invalidi duha i čovečnosti, dok Obožene sputavaju, proganjaju, ubijaju. Zbog čega je Mark Tven zaključio: „Da je Isus sada ovde, postoji nešto što sigurno ne bi bio – Hrišćanin.“
Kako bi mogao da pobedi na izborima u kojoj se svako pominjanje prava radnika smatra zagovaranjem uvođenja komunizma. Velika većina Amerikanaca je odrasla na strahu od ruske okupacije. Kad se setim lova na veštice senatora Makartija (mislim da se tako zvao) i progona velikog broja umetnika, npr. Čarli Čaplina.