Marta Popivoda: Otpor zaboravu 1Foto: FoNet/SFF Festival

Na upravo završenom, 27. Sarajevo film festivalu, uspeh srpskog filma i ovdašnjih autora bio je zapažen.

Prevagnulo je čak nekoliko ženskih imena – glumica Jasna Đuričić kao predsednica žirija glavnog takmičarskog programa (ali i jedna od dobitnica nagrade za novoustanovljenju kategoriju TV serija), Milica Tomović koja je za svoj debitantski igrani dugometražni film u ovom programu proglašena za najbolju rediteljku, pa rediteljka Mila Turajlić kao članica žirija u kategoriji dugometražnog dokumentarnog filma i – rediteljka Marta Popivoda koja je u ovoj kategoriji osvojila priznanje za najbolji film za „Pejzaže otpora“.

Da je konkurencija bila jaka svedoči i film Janka Baljka „ŽŽŽ“ (Žurnal o Želimiru Žilniku“), svojevrsnom biografskom ostvarenju o jednom od najznačajnijih filmskih autora sa prostora Jugoslavije. Zapravo, između jednog od najvažnijih jugoslovenskih dokumentarista, ali i neoavangardista i crnotalasovca i Marte Popivode, tj. njenih dosadašnjih filmskih radova, kao da postoji neko, makar i udaljeno, sazvučje i (nehotična) nastavljačka tendencija.

I Marta se u svojim filmovima bavi ideologijom i onom velikom državom u kojoj je te ideologija bila i te kako važna. Prvi njen dugometražni dokumentarac – „Jugoslavija, kako je ideologija pokretala naše kolektivno telo“ prikazan na velikim svetskim festivalima poput Berlinskog, u međuvremenu je postao deo kolekcije njujorškog muzeja MOMA. Film „Pejzaži otpora“, nagrađen u Sarajevu, beleži putovanje kroz sećanje 97-godišnje antifašističke borkinje Sofije Sonje Vujanović (Stanišić), jedne od prvih partizanki u Srbiji, koja je bila i među vođama pokreta otpora u Aušvicu. A slična je i tema filma Želimira Žilnika „Jedna žena jedan vek“ o takođe partizanki Dragici Srzentić.

„Pejzaži otpora“ svetsku premijeru imali su na festivalu u Roterdamu, pa je prikazan potom i na festivalima u Parizu i Solunu, na kojima je pre Sarajeva takođe poneo nagrade, a otkupljen je i za distribuciju u Americi.

Marta Popivoda rođena je 1982. godine u Beogradu. Završila je studije filmske režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, kao i postdiplomske studije eksperimentalnog filma na odseku za Umetnost i medije Univerziteta umetnosti u Berlinu.

Dobitnica je prestižne Umetničke nagrade Grada Berlina za vizuelne umetnosti koja je po prvi put dodeljena nekome iz Srbije, kao i Edith-Russ-Haus nagrade za mlade medijske umetnike. Inicijatorka je projekta „Ilegalni bioskop“ (Beograd, Pariz, Bilbao) i umetnička direktorka beogradskog festivala savremenog eksperimentalnog filma REZ. Bila je članica kolektiva Teorija koja hoda (TkH), a njen rad predstavljen je i u galerijama i muzejima, kao što su Tejt Modern u Londonu, MoMA u Njujorku, M HKA u Antverpenu, Muzej moderne umetnosti u Ljubljani, Muzej savremene umetnosti u Beogradu itd.

Kći je slikara Rajka Popivode i Rade Selaković. Trenutno živi i radi na relaciji Berlin-Beograd.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari