Svetislav Pešić: Nemce naučio košarku 1Foto: Peđa Milosavljević /Starsport

Malo bi se ko u trenutku kad je postao prvak sveta u košarci, pa makar i u juniorskoj konkurenciji, sredinom 80-ih godina prošlog veka odlučio da karijeru nastavi u Nemačkoj.

Oni nešto stariji se sećaju da se ne sećaju da su Nemci pre toga igrali košarku, kakogod, „spolja“ se to nije videlo. I onda im se desio Kari, i za šest godina su postali prvaci Evrope.

Avanturista te vrste bio je Svetislav Pešić i onda ni najmanje ne čudi što je ovih dana u 73. godini života prihvatio doduše manji, ali mnogo rizičniji izazov da bude selektor košarkaške reprezentacije Srbije. Onomad u Nemačkoj sve je bilo uspeh, a titula koju je uzeo istorijski podvig, danas i ovde, titule su „normalna“ stvar kad je košarka u pitanju, srebro je prihvatljivo tako i tako ako je „drim tim“ u pitanju, a sve ostalo je bezmalo katastrofa.

Jasno je svima koji iole poznaju košarku da je on bio najbolje moguće rešenje za to mesto. Da je prilično dezorijentisanom Savezu bio poslednji kec iz rukava, ali i da je on njima bio mnogo više potreban nego oni njemu. Jednom od najcenjenijih, najtrofejnijih, pa i najskupljih trenera u Evropi sigurno nije bila nužda da traži posao, ali ni da se prihvati užarene klupe u zemlji gde se košarka (ne)opravdano smatra nacionalnim ponosom.

Dakle, poturio je svoj veliki trenerski autoritet, ogromno znanje i zlatno iskustvo u košarkašku obnovu ovde, oročio se do Igara u Parizu 2024, uz Evropsko i Svetsko prvenstvo u međuvremenu, na koja se kao i na OI treba kvalifikovati sa „B“ timom, zbog paklenog trougla: FIBA- Evroliga- NBA. I stvarno je, i moguće, tako bi se moglo parafrazirati ono što je Kari najavio na svojoj promociji, šest meseci nakon što je primljen u Kuću slavnih FIBA, odbivši tako da plodove minulog rada uživa u penziji.

Ekonomičnost, kreativnost i opuštenost, disciplina – te tri osobine smo u jednom kafanskom druženju novinara sa njim pre 24 godine u Barseloni „izvukli“ iz njegovog životnog puta. Rođen u Novom Sadu, ali „rođeni“ i na to ponosni Piroćanac, koji je igračku karijeru izgradio u Bosni, a dobar deo trenerske proveo u Nemačkoj. I novim zvezdama iz NBA i Evrolige neće morati da pokazuje „spomenar“ koje je sve igrače „odmalena“ napravio velikim. Svima će to unapred biti jasno.

Kao i da je Pešić poznat kao veoma „tvrd“ trener, principijelan i pravičan, spreman da se u poluvremenu zbog nediscipline ili bahatosti odrekne igrača kao onomad u Indijanapolisu, koji traži maksimum angažovanja igrača, a zauzvrat isto tako maksimum iz njih izvlači na terenu. Kod koga se unapred zna šta traži, i da to skoro uvek i dobije. Uz neophodnu dozu „namazanosti“ i sportskog „bezobrazluka“.

Pre košarke trenirao je fudbal i u pionirima Radničkog iz Pirota bio golman. Njegov sin Marko bio je košarkaški reprezentativac Nemačke, a sada je visoki funkcioner u košarkaškom klubu Bajern. Unuk Luka mu je verovatno najveća „slabost“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari