Aleksandar Popov: Antifašističku štafetu predajemo mlađima 1Foto: Medija centar

Tradicionalni skup povodom 9. maja Dana pobede nad fašizmom održava se već 15-u godinu u Sremu, na Fruškoj gori, u vikendici Aleksandra Popova, direktora Centra za regionalizam i kopredsednika Igmanske inicijative.

Okupljaju se antifašisti i antiratni aktivisti iz celog regiona, a ove godine, skup je najavljen za nedelju, 12. maja. Međutim, Popov u pozivu najavljuje da će to biti i poslednji takav skup kod njega.

* Zašto ste, jubilarni, 15. skup antifašista najavili kao poslednji?

– Osnovni razlog zbog kojeg sam ga najavio kao poslednjeg je što mislim da bi štafeta trebala da pređe u mlađe ruke. U skorije vreme bio sam na više skupova gde su se mladi žalili da im mi iz starije generacije ne otvaramo dovoljno prostora za njihovo delovanje. Ovo je prilika da oni preuzmu organizaciju ovih druženja jer za ovih petnaest godina na ove skupove je dolazilo dosta mladih i ljudi srednje generacije i neko od njih bi mogao da nastavi ovu tradiciju, jer bi bilo šteta da se ona ugasi sa mojom generacijom. Mi ćemo svakako biti tu uz njih, pomažući i svojim ugledom, onoliko koliko ga imamo.

* Kako je nastala ideja da jednom godišnje, u maju, povodom Dana pobede nad fašizmom, okupljate prijatelje i saradnike iz celog regiona?

– U proleće 2004. godine Živorad Kovačević, zaštitni znak Igmanske inicijative i njen najugledniji član, jednom prilikom je bio u mojoj vikendici na Fruškoj gori i uživao u lepoj prirodi. U nekom trenutku sam ga zapitao žašto ne bismo van naših redovnih skupova i sastanaka ovde organizovali i neformalne skupove članova Igmanske inicijative i drugih antifašista iz regiona i to u vreme koje pada blizu Dana pobede nad fašizmom. NJemu se ta ideja dopala i on je, pridobijajući ljude za ovu ideju, doprineo da se tačno 9. maja te 2004. godine okupilo više od pedeset ljudi iz celog regiona – od Igora i Mirjane Galo iz Pule do Zefa Šalje iz Prištine. To je od tada postala tradicija i ljudi su se uvek rado okupljali jer su za njih ovakva druženja sa istomišljenicima bila neka vrsta komore sa kiseonikom. Za ovih četrnaest godina pored redovnih učesnika, na ovim skupovima je učestvovao i jedan broj ambasadora i predstavnika međunarodne zajednice, a ove godine će po četvrti put doći bivši predsednik jedne susedne zemlje. Koliko se ova stvar primila govori i činjenica da me mnogi već u aprilu zovu i pitaju kada će biti novo druženje.

* Fašizam je danas reč koja se veoma često čuje i u javnosti se vode rasprave o tome da li ga ima ili nema. Da li je, po Vama, fašizam prisutan danas u našem društvu?

– Prilikom nedavnog učešća u jednoj tv debati voditeljka je nama koji smo u njoj učestvovali posatavila isto pitanje. Moj odgovor je bio da gdegod ima autoritarizma, populizma i nacionalizma postoji klica koja bi u nekoj situaciji mogla da izrodi nešto slično. A toga ne samo kod nas, nego i u nekim od ostalih država ex Jugoslavije ima dosta. Najgore je što se tolerišu organizacije koje u svom imenu ili u ideologiji koju zastupaju imaju elemente fašizma. Što je najgore, ovakav trend preovlađuje i u dobrom delu Evrope.

* U Tuzli je prošle godine u organizaciji Helsinškog odbora za ljudska prava iz Beograda i Fondacije „Istina, Pravda, pomirenje“ iz Tuzle naglašeno da se tradicija antifašizma u regionu mora negovati, jer ako antifašisti ćute, fašisti dižu glavu. Kako Vi vidite pitanje ujedinjenja, umrežavanja antifašista u regionu i način na koji treba da deluju u nacionalističkom okruženju?

– Igmanska inicijativa u svom imenu nema antifašizam, ali je to naša osnovna ideologija. Antifašizam je prisutan u svim našim aktivnostima i javnim nastupima. Postoje i druge slične regionalne mreže i u ovim okolnostima trebali bismo se više međusobno povezivati i zajednički delovati. Postoji zabluda da se nacionalisti, posebno iz država ex Jugoslavije međusobno ne podnose. Oni trebaju kao hleb jedni dugima jer zavađajući narode, proglašavaju se za jedine zaštitnike svoje nacije. Oni skreću pažnju sa svih nepočinstava koje nekažnjeno čine, od ukidanja vladavine prava, nezavisnih institucija i nezavisnih medija, do visoke korupcije, stvarajući tako uzak krug ultrabogatih i ogroman broj ljudi koji žive na ivici egzistencije. To je osnovni razlog zbog kojeg moramo udruživati naše, makar na izgled, nejake snage, jer bi bez takvog delovanja stvari sigurno bile još daleko gore.

Sećanje na Tepavca

Mirko Tepavac sa svojom suprugom Renatom bio je redovan učesnik na antifašističkim druženjima, međutim jedne godine me je nazvao i ?aopštio da zboge nekih važnih obaveza neće moći da dođe. Ja sam mu rekao da je to šteta jer će se na mojoj vikendici okupiti sve što vredi u regionu. On mi je na to u svom stilu odgovorio: Da, i sve to stane u jednu vikendicu na Fruškoj gori. Nije on to bukvalno tako mislio nego je samo hteo da kaže da smo tragična manjina u odnosu na one koji podstiču nacionalizam, pa čak u svom delovanju imaju elemente fašističke ideologije.

Koraksov poklon

Karikaturista Predrag Koraksić Koraks, koji sa suprugom redovno dolazi na ova naša druženja. Pre dve godine sam ga dva dana pre skupa nazvao i rekao da će te godine on biti uvodničar, na šta je on pristao. Međutim, dan pre skupa me je nazvao i rekao da on ne zna da govori na skupovima i da bi mogao samo da kaže „Dragi antifašisti… smrt fašiszmu, a vi između stavite ono što mislite da je potrebno“. Ja sam mu rekao da je to sasvim dovoljno i on je sutra pred učesnicima to ponovio, ali i dodao „Ja ne znam da govorim, ali znam da crtam i zato sam domaćinu doneo jedan poklon“. On mi je dao crtež čuvenog Kuna na kojem su četiri partizana u jurišu, s tim što je on umesto lika jednog partizana stavio moj lik i potpisao Kun & Corax. To mi je bio najdraži mogući poklon i danas ovaj crtež uramljen visi na počasnom mestu na zidu moje kancelarije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari