Borislav Čeliković: Ova dela su tapije 1FOTO: Službeni glasnik

Pre desetak godina „Službeni glasnik“ pokrenuo je ambiciozno zamišljen projekat „Koreni“ sa idejom da u više od 80 knjiga obuhvati i naučnoistraživački analizira sve antropogeografske studije o krajevima koje naseljavaju Srbi, a koje su objavljene u „Srpskom etnografskom zborniku Srpske kraljevske akademije“ i drugim izdanjima.

U saradnji sa „SANU“ dosad je, prema rečima urednika edicije Borisava Čelikovića, više od trećine projekta ostvareno. U 36 objavljenih knjiga obuhvaćen je veliki deo predeonih celina Srbije – na zapadu do „Drine“, na severu do „Save“ i „Dunava“, na istoku do „Timoka“, na jugoistoku do sliva „Vardara“, sa izuzetkom doline „Južne Morave“, i na jugozapadu do „Rzava“ i „Zapadne Morave“. Nedavno je predstavljeno šest najnovijih naslova iz ove edicije – jedan posvećen širem prostoru („Stara Srbija i Makedonija“), a pet predeonim celinama Kosova u širem smislu („Kosovsko Pomoravlje i Kačanik“, „Sirinić, Sredska, Gora i Opolje“, dvotomno „Kosovo“ i „Drenica i Lab“).

– Ovoj grupi pripada i knjiga „Crna Gora i Moravica“, objavljena 2016, koja sadrži studije o predelima Skopske i Kumanovske Crne Gore i o Preševskoj dolini. Sve ove knjige povezuje to što se odnose na predele u kojima su Srbi u prošlosti bili apsolutno ili u najmanju ruku većinsko stanovništvo i u kojima su temeljili svoju državnost koju danas predstavljaju sačuvana remek-dela kulturne baštine oličena u crkvama i manastirima – objašnjava za „Danas“ Čeliković.

* Šta bi iz ovih izdanja trebalo da nauče oni koji o Kosovu i Metohiji pregovaraju u Briselu, kao i oni koji odlučuju o njegovoj sudbini?

– Ovo su knjige tapije. U njima je zabeleženo narodno znanje i predanje. One svedoče ne samo o istorijskom već i o etničkom pravu Srba na ove prostore. Ne smatram da one mogu biti nešto što će u Briselu biti presudno. Tamo se sve zna. Postoje vidljivija i lakše pristupačna svedočanstava iz bliže i dalje prošlosti nego što su spisi u ovim knjigama. Uostalom, pregovori nisu organizovani sa pozicija prava i istine, već sile.

* Kakav se zaključak, na osnovu tih antropogeografskih istraživanja, može izvesti o etničkoj promeni strukture stanovništva na ovim prostorima?

– Prostor Stare Srbije je najbolji primer Cvijićeve teze o metanastazičkim kretanjima, čije su posledice bile ciklične promene stanovništva, s tim što su na ovom prostoru, za razliku od Šumadije, gde je jedno srpsko stanovništvo odlazilo a drugo dolazilo, ta kretanja bila drugačija. Velike seobe Srba iz Stare Srbije 1690. i 1740. u pravcu severa, predvođene srpskim patrijarsima, ostavile su prazan prostor u dolinama „Crnog“ i „Belog Drima“, „Vardara“, „Lepenca“, „Binačke Morave“ i „Sitnice“ u koji se naseljavaju Arbanasi. Takođe, ove seobe uslovile su još dva paralelna procesa-pritiska na preostalo srpsko stanovništvo. Prvi proces bio je islamizacija koju je podsticala Turska – Sredska i Gora, šarplaninske župe, a drugi proces bilo je arnaućenje, koje su podsticali Arbanasi, kao što je to slučaj u Drenici i Opolju. Na udaru Arbanasa nisu samo Srbi, nego i druge etničke grupe u Staroj Srbiji. Danas tamo gotovo da nema nekih etničkih grupa islamske veroispovesti, kao na primer Turaka i Čerkeza, zatim pravoslavnih Cincara, katoličkog nealbanskog stanovništva u Letničkoj župi i Janjevu…

* Šta ove studije govore o tome kad Albanci počinju da naseljavaju prostore KiM, kako se menjala njihova zastupljenost u etničkom sastavu stanovništva i ko su to „Arnauti naše krvi“? Priča se da je jedan od njih i Hašim Tači, predsednik Kosova i jedan od komandanata OVK?

– Arbanasi počinju da prodiru na prostore doline „Drima“ – zapadna Makedonija i Metohija, kao i u Kosovsku ravnicu i podgorinu „Šar planine“ od 16. veka i postepeno se njihova procentualna zastupljenost povećava, što se može pratiti kroz turske katastarske popise. U drugoj polovini 19. veka brojna naselja bila su etnički čista posebno u današnjoj zapadnoj Makedoniji i Metohiji, o čemu svedoče studije Jovana Cvijića i Ivana Stepanoviča Jastrebova. Obojica ukazuju da ovi krajevi nisu bezbedni za kretanje bez turske oružane pratnje. Oni prvi pišu o procesu arnaućenja, kome će Jovan Hadži Vasiljević posvetiti čitavu studiju. Srpske porodice bile su pod pritiskom da pređu u islam i da se poarnaute ili da se sele. Prvo je u islam prelazio domaćin kuće, a zatim sinovi. Prihvatali su jezik, nošnju i način života arnauta. Cvijić i Jastrebov beležili su primere u kojima su njihove žene ostajale u veri i umirale kao hrišćanke. Za Hašima Tačija nemam pouzdane rodovske podatke da bih mogao sa sigurnošću tvrditi. Objavili smo studiju Tatomira Vukanovića o Drenici, u kojoj je obradio i Tačijevo rodno selo Broćna kod Srbice. On tamo beleži arbanaške fisove i kotila, među kojima i fis Thaq sa šest kotila, koja su različitog porekla, neka su poarnaućena, a neka su poreklom iz Malesije.

* Postoje predlozi u javnosti, posebno u SPC, da se za KiM koristi naziv Stara Srbija. Šta mislite o tome?

– Prostor Stare Srbije definisali su u svojim studijama pre više od jednog veka van Stepanovič Jastrebov i Jovan Cvijić. To je prostor koji je obuhvatao srpske zemlje u granicama Otomanske carevine pre balkanskih ratova 1912 (doline gornjeg sliva „Južne Morave“ i „Vardara“, „Pčinje“, „Belog“ i „Crnog Drima“, „Sitnice“, „Ibra“, „Lima“ i „Tare“. Drugim rečima od Pljevalja, Priboja i Prijepolja, preko Novog Pazara, Metohije i Kosova, do Kumanova, Skoplja, Tetova, Skadra i na jug do Ohrida. Dakle, to jeste deo Stare Srbije, u užem smislu, ali taj prostor ima svoj prepoznatljiv, istorijski i pravno utemeljen naziv Kosovo i Metohija, koji je i etnički i simbolički.

Na marginama

* Bez obzira što je nekad vodeća nauka kod nas danas na margini, zbog čega je i u Korenima iz trotomne studije Jovana Cvijića „Makedonija i Stara Srbija“ izostavljena geologija ovih prostora, koja i danas ima geostrateški i ekonomski značaj?

– To je urađeno iz praktičnih razloga, zato što biblioteka „Koreni“ pre svega ima za cilj da pojedincu pomogne da prodre što dublje u prošlost svoje porodice i tom je cilju podređena. Cvijićeva trotomna studija „Osnove za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije“, objavljena je 1906. i 1911. na više od 1.200 strana, od čega je trećina dela posvećena naseljima i poreklu stanovništva, a ostalo su geografsko-geološka promatranja. Mi smo delove o naseljima i poreklu izdvojili pošto su važni za razumevanje etničkih procesa, kao uvod u naredne knjige koje pojedinačno opisuju predeone celine Stare Srbije. Istovremeno u 30. knjizi „Korena“ – „Stara Srbija i Makedonija“, objavili smo još nekoliko važnih studija koje su komplementarne Cvijićevim istraživanjima ovog velikog prostora i etničkih procesa u njemu, kao što su studije o širenju Arbanasa i arnaućenju Jovana Tomića, Riste Nikolića i Jovana Hadži-Vasiljevića. Tu su i studije Jovana Erdeljanovića „Makedonski Srbi“ i Milenka Filipovića o etničkim prilikama. Na drugoj strani, Cvijićeva studija je nedavno objavljena u 12. tomu njegovih sabranih dela, tako da je dostupna i u knjižarama i u bibliotekama.

U slivu Južne Morave

Posle šest naslova vezanih za prostore Stare Srbije i Makedonije, nove knjige u ediciji „Koreni“ biće vezane za predeone celine u slivu „Južne Morave“. Čeliković najavljuje da uskoro izlazi 36. knjiga ove biblioteke – „Toplica i Dobrič“, a do kraja godine još četiri naslova u kojima će biti obuhvaćene predeone celine „Leskovačkog Pomoravlja“, „Gornje Jablanice“, „Puste reke“, „Babičke gore“, „Donje Vlasine“, „Grdeličke klisure“, „Poljanice i Klisure“ i „Vranjskog Pomoravlja“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari