Čekajući Godoa, pardon Vladu 1Foto: Medija centar

Četvrtak, 8. oktobar: Dublji uvid u to šta nam se dešava, godinama unazad vezujem za četvrtak, dan kad izlaze moji omiljeni nedeljnici.

Kao pripadnik generacija 60+ činim sve malobrojniju grupu onih koji informisanje vezuju za miris novina i čitanje tekstova sa glavom i repom, umesto prelistavanja bombastičnih naslova sve kraćih i opskurnijih tekstova, praćenih sve većim i pretencioznijim fotkama selebritija čiji egotrip nema limite.

Osuđeni smo na dekoncentrisano guglanje ili još pre rat tvitovima i lobotomiju u režiji botova i njihovih gazda, odnosno odsustvo svake smislene i argumentovane polemike koja je retka privilegija za malobrojne sladokusce.

Argumentovani dijalog je proteran i zamenjen orkestriranim lavežom.

U prostoru u kome je svaka mera pristojnosti, odnosno političke korektnosti postala suvišan balast, ili dokaz da ste ili slabi ili uplašeni, najava formiranja ministarstva za društveni dijalog, kao neka vrsta kooperativne reakcije na kritike sadržane u izveštaju Evropske komisije, deluje tek kao mamac za naivne i lakoverne.

Poverovao bih da sam na elektronskim medijima sa nacionalnom frekvencijom video kako-tako smislenu i argumentovanu raspravu o dometima 5. oktobra ili razlozima erodiranja dostojanstvenog rada, čije se vrednosti simbolički obeležavaju 7. oktobra.

Nakon boravka u banci zbog potpisivanja izjave o moratorijumu na kredit, na piću sa starijom kćerkom Anom.

Zvuči suludo da sa sopstvenim detetom koje ne živi sa vama razgovarate uglavnom o politici, istraživanjima i kampanjama.

No i ona i ja, kao i žena Jelena smo politikolozi. Samo je mlađa Emilija otišla na prava.

Konstatujemo da zato naša porodična, kao i viđanja sa kumovima i prijateljima često dobiju oblik parlamentarnih rasprava. Imajući u vidu kakav parlament imamo jednako su neuticajne ali se bar vode sa podastrtim argumentima i u klimi uzajamne brige i uvažavanja.

Petak, 9. oktobar

Nakon objavljivana godišnjeg izveštaja Evropske komisije, pratim danas analize i raspravu koju je organizovala Fondacija Centar za demokratiju.

Ova i druge ocene govore da se radi o realnom izveštaju koji pokazuje da je Srbija napredovala samo u ekonomiji. Veoma zabrinjava ocena političkog kriterija koja je tek 2,2.

Meni ove kritičke i argumentovane rasprave ostaju u senci konferencije za medije Vučića i Varheljija, odnosno Vučićeve primenjene strategije.

Dominaciju prenaglašenog zadovoljstva pomacima prati ledeni ton saopštenja kritika EU vezanih za domete održanih izbora, uključiv sopstveno predominantno prisustvo u kampanji i to funkciji predsednika svih građana, sa porukom evo ja ništa ne krijem.

No, apsolutni vrh je, što bi rekli klinci, priznanje i preuzimanje krivice za sve ono – kritika EU zbog polaznog manjka solidarnosti, dobri i bratski odnosi sa Kinom i Rusijom, što podržava većina građana. Poenta je u očekivanoj reakciji tipa ne damo mi nikom našeg predsednika.

Subota-nedelja, 10-11. oktobar

Kako opisati šta nekom ko više od pola veka živi u stanu bez terase, u soliteru na Dušanovcu znači kuća na Borskom jezeru.

Za razliku od manije betoniranja placa, gradnje garaža i šišanja trave na santimetar sve je ovde pomalo retro sa višedecenijskim stablima borova i breza i paviljonom i stolom oko potočića. Jelena i ja smo samo nastavili da održavamo ono što je plod dobrog ukusa i osećaja za meru njenih roditelja.

Gotovo je neopisiv osećaj energetskog punjenja kad sa terase buljite u krošnje drveća i nebo osuto zvezdama.

Da ne govorim o radosti distance od farsičnog i davećeg pritiska sveprisutnih političkih i inih rijalitija i manje više utupljujućih serija.

Je li to oni nas ponovo masovno zaglupljuju paralelno nastojeći da obesmisle svaki dijalog o bitnim stvarima – slobodi, sreći, pristojnom poslu i životu u pristojnom i solidarnom društvu? Ovde ponovo ima smisla priča o vrednostima dobrog komšiluka. Sa Megi i Goranom čistimo orahe koji su rodili kao nikad.

Ponedeljak, 12. oktobar

Dogovor sa Daliborkom Uljarević o štampanju izveštaja o nalazima predizbornog istraživanja u Crnoj Gori.

Po mome sudu, najznačajniji i veoma ohrabrujući je dobijeni nalaz da je Crna Gora umorna od lidera čvrste ruke i da su njeni građani otvorili konkurs i krenuli u potragu za demokratskim, participativnim liderstvom, koje će odgovore na izazove tražiti kroz dijalog i kompromis unutar jakih institucija.

Lično bih voleo da se ovaj demokratski virus raširi po regionu.

Dobijeni nalazi nedvosmisleno potvrđuju da izbornu volju građana pre svega određuju pitanja standarda, kvaliteta života, brige za životnu perspektivu, pre svega mladih, odnosno zalaganje za manje korupcije a više socijalne pravde i jednakosti.

To je u ovom istraživanju u saglasju sa dominantnim levičarstvom birača. Za građane Crne Gore, i to je jedna od ključnih poruka učesnika u ovom istraživanju, demokratija i socijalna pravda su gotovo sinonimi, odnosno one moraju ići ruku pod ruku.

Levica u Srbiji, uz poziciju sindikata, predmet je razgovora sa Maksom i Bojanom iz FES.

Konstatujemo da je ovo njena najniža tačka u kojoj je ona marginalizovana, podeljena i svedena na vanparlamentarni status. Po mom mišljenju, nove prioritete i duh levice mogu poneti samo neka nova lica.

Sindikati moraju odlučno ući u polje politike i potražiti pouzdanije partnere.

To je i tema mog teksta o kome ćemo kao povodu raspravljati u ponedeljak, sa predstavnicima akademske zajednice, civilnog društva i građanskih pokreta i inicijativa.

Utorak, kao nijedan drugi, 13. oktobar

Godinama unazad predavanja i vežbe na političkoj sociologiji savremenog društva, partijama i partijskim sistemima i savremenoj državi Jelena, Dušan i ja držimo utorkom.

Ovog puta izostala je radost odlaska na fakultet, druženja sa studentima i osećaj avanture i putovanja u kome se otkriva skriveni smisao i funkcija političkih aktera i institucija. Imam retku privilegiju da radim, kažu zanimljivo i posvećeno, posao profesora koji volim i od koga, za naše (ne)prilike, mogu i da pristojno živim.

Na predavanjima postavljam se u poziciju učitelja neznalice odnosno nekoga ko ne tvrdi da zna odgovore na pitanja, ali ih zajedno sa učenicima otvara i propituje na metodski sistematičan način.

Uostalom, imaju li uopšte pitanja o globalizaciji, prirodi rada, sudbini partija ili sindikata, levici ili desnici u klimi digitalizacije, zelene ekonomije, migracija ili terorizma i pandemije, definitivne i jedinstvene odgovore?

Gledam po kući Emiliju kako za laptopom, sa slušalicama prati nastavu na Pravnom i setih se stare pesme koju je pevao Đuza Stojiljković a koja u refrenu konstatuje kako je studentski život lep. Znam da mora ovako, ali ne mogu reći da u tome uživam.

Sreda, 14. oktobar

Kao predstavnik Nezavisnosti, konsultujem se sa kolegom Ljubom Orbovićem, predsednikom Samostalaca, Milošem Nenezićem iz Unije poslodavaca, ministrom Zoranom Đorđevićem i sekretarom SES Dušanom Petrovićem oko toga šta još možemo da uradimo pre nego se izabere nova vlada, čije se formiranje oteglo kao čekanje Godoa.

Moj jednogodišnji mandat predsedavajućeg u SES proći će u pandemiji, izborima i čekanju da Vlada delegira svoje nove predstavnike.

Koliko to sindikate i domaće poslodavce koji nemaju pristup kriznim štabovima dovodi u podređeni položaj konstatuje i već previše pominjani izveštaj Evropske komisije.

***

Evo, prođe i ova nedelja u kojoj sam na nagovor prijatelja iz Danasa pristao da vodim dnevnik i lakomisleno poverovao da to što radim i mislim interesuje još nekoga.

Ključni utisak je da ova pandemija korona virusom predstavlja opasnu pretnju ne samo našem zdravlju već i ne manju pretnju našim navikama, potrebi za drugim ljudima i predelima, radosti življenja. Uz sav oprez, izađimo iz toga što pre.

Autor je predsednik UGS „Nezavisnost“ i profesor FPN

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari