Cena Trampovog kaprica 1Foto: EPA-EFE/ Chris Kleponis POOL

U indijskoj kosmogoniji, treću vremensku epohu, Dvapara Jugu, obeležavaju pohlepa i prevara.

Američki predsednik Tramp želi da dokaže da je on žrtva obe pošasti.

Ali, on to radi na poseban način.

„Da li vam se dopada ova predstava? Uzmite novu porciju kokica. Dopašće vam se sledeći deo“, samo je jedna od njegovih brojnih izazivačkih poruka upućena republikanskim pristalicama, demokratskim protivnicima i svim američkim građanima.

Da li će iza njih slediti zaista nastup protiv koga neće biti odrbane ili sledi najava konačnog boja?

Da li je to predigra za novi šou ili tužni epilog već završenog? Iako izgleda da je to deo ovog drugog, majstor političkih začkoljica, strastveni igrač, ne samo golfa, ne bi bio takav, ako ne bi produžio igru, čak i ako ima loše karte u rukama.

A šta ako nije baš sve čist inat i ako Tramp ima neke kečeve u rukavu?

Bajden, osim što je vidno nezadovoljan Trampovim ponašanjem, zasad uglavnom mirno podnosi torturu, po svemu, odlazećeg predsednika.

Trampovo odbijanje da prizna izbore naziva sramotom, iako je još na početku kampanje za Trampa rekao da je pretnja.

„Ja sam jedini koji može da onemogući Trampa da bude još četiri godine u Beloj kući“, govorio je tada.

„Bolje sam obrazovan od vas, išao sam u najbolje škole. Imam mnogo lepšu kuću, mnogo lepši stan, sve mnogo lepše. I ja sam predsednik – vi niste“, odgovorio je Tramp demokratama.

Sad je pitanje šta da radi kad bude ostao bez poslednje rečenice.

Ova vrsta arogancije, smatra bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni, koji je svoje premijerske mandate ispunio ekstravagantnijim ponašanjem od Trampa, doprinela je Trampovom porazu.

Tramp je okupio najveći broj advokata ikada viđen u izborima za predsednika.

Oni bi trebalo da sudovima daju dokaze da su povrede izbornog procesa takve da zaslužuju ponavljanje izbora.

To će, međutim biti sasvim teško.

Čak i kad bi se pokazalo da su svi navodi Trampovih advokata tačni, oni ne bi promenili ishod glasanja.

Tramp tvrdi da je u Pensilvaniji glasalo 21.000 pokojnika, ali čak i da se oni odbace, ostalo bi 20.000 glasova više za Bajdena.

Jedna od teorija je da je superkompjuter CIA – Čekić, prosto pretvarao Trampove glasove u Bajdenove.

Nju je lansirao Stiv Benon koji je opet na Trampovoj strani.

On je za svedoka uzeo softverskg stručnjaka Denisa Montgomerija.

Osim što je nesporno stručan za softvere, on je uspeo da ubedi Pentagon da može da dešifruje poruke koje Al Kaida šalje u svet preko katarske TV Al Džazire, i za to je uzeo 28 miliona dolara.

Federalna agencija za kibernetičku i infrastruturnu bezbednost odbacila je ove navode kao besmislene.

Trampova kampanja pokrenula je više od deset tužbi u najmanje pet država, a njegovi advokatski tim koji vodi nekadašnji gradonačelnik Njujorka Rudolf Đulijani spremio je, kako navodi, obilje materijala za dokazivanje izbornih nepravilnosti i prevara, što bi trebalo da omogući Trampu još jedan mandat u Beloj kući.

To bi, gledano iz sadašnje perspektive, bio ogroman i ne baš verovatan obrt.

Ukoliko se pokaže da će moći da preokrene rezultat, Tramp neće ni časa časiti da zgrabi tu priliku, ali je zasad verovatniji cilj borbe da časno okonča svoj predsednički mandat i da dobije potpuni imunitet od svih pravnih postupaka sa sebe, porodicu i svoje saradnike.

On, dakle, bije bitku unazad, a ne unapred, za upravo okončani, a ne za budući mandat.

Trampa i danas u Americi mnogi mediji porede s Miloševićem, s tim što ističu veliku razliku između njih: Tramp očigledno neće ponoviti njegovu grešku i predati vlast bez ikakvih uslova.

Pošto Trampov kapric može da bude neprijatan, pa čak da ide do blokade američkog sistema, Bajdenu sledi da ovo shvati što pre, jer u suprotnom ni jedan glas neće dobiti besplatno, a ulazak u Belu kuću može da postane trnovita staza.

Pored pravnih procedura, postoje još dve tačke na kojima Tramp kontroliše sudbinu i preostali tok izbornog procesa.

Prva je Uprava za opšte poslove koja je zadužena za funkcionisanje saveznih institucija, a u ovom slučaju u njenoj nadležnosti je tranzicija vlasti.

Direktorka Uprave koju je imenovao Tramp, Emili Marfi, još nije dala nikakve instrukcije za početak procesa prenosa vlasti, iako je Bajden već odredio tim sa 500 ljudi koji treba u ovome da učestvuje.

Jasno je da je ovo kontrolna tačka svih procesa buduće tranzicije, posebno ako Tramp ne bude želeo da preda vlast i ako bude istrajan u tome.

Svi sporovi oko prebrojavanja u svakoj državi moraju biti okončani do 8. decembra.

Članovi Izbornog koledža glasaju 14. decembra.

Američki Donji dom i Senat održavaju zajedničku sednicu 6. januara 2021. kako bi se prebrojali glasovi birača u svakoj državi.

Prema odredbama Ustava, predsednik Senata, a to je u ovom slučaju Trampov potpredsednik Majkl Pens, predsedava zajedničkim sednicama gde se prebrojavaju izborni glasovi, kako zahteva.

Ukoliko se pravna bitka produži i posle 20. januara, Tramp će svakako morati da napusti Belu kuću, a u nju će da se useli, bar privremeno, predsednica Senata, Nensi Pelosi.

Mogućno je, međutim, da Senat pod rukovodstvom Pensa ne potvrdi izbor Bajdena.

Trampovi republikanci u saveznim državama gde drže vlast, poput Mičigena, Viskonsina, Pensilvanije ili Arizone, mogli bi da pošalju elektore koji će glasati za Trampa uprkos Bajdenovoj pobedi.

Takva odluka ne bi bila u suprotnosti sa američkim Ustavom jer elektori ne moraju da glasaju za izbornog pobednika.

Tada stupa na scenu apokaliptični scenario koji se naveliko razrađuje po društvenim mrežama, da i jedni i drugi izađu na ulice, i da se sukobe, što bi stvorilo uslove za masovne nerede i za intervenciju vojske, čime bi se teorijski omogućilo da Tramp suspenduje Ustav i ostane u Beloj kući posle 20. januara.

Ti scenariji već su razrađeni u filmovima Džona Karpentera, ali dosad stvarnost nije pratila ni umetničku imaginaciju, ni umetničku istinu.

Istina, postoji jedan istorijski presedan.

Prebrojavanje elektorskih glasova u Americi događalo se bez problema, osim za izbore 1876, koji su bacili SAD u do tada nezabeleženi izborni haos.

Tada je posebna izborna komisija, koju su činili predstavnici, senatori i sudije Vrhovnog suda, pregledala sporne glasačke listiće predsedničkih izbora (demokratski kandidat Semjuel Tilden i republikanski Radeford B. Hejes).

Demokratski kandidatiz Njujorka osvojio je 247.448 glasova više od republikanca iz Ohaja, ali glasovi u tri južne države – Floridi, Luizijani i Južnoj Karolini bili su sporni, jer je glasanje obilovalo izbornim nepravilnostima, koje su uključivale pretnje smrću republikanskim predstavnicima, sve do više glasalih u J. Karolini nego što je ta država imala birača.

Svaki od kandidata tvrdio je ipak da je pobedio na tamošnjim izborima.

Radilo se o 19 elektorskih glasova, koji nisu bili dovoljni za izbor, jer bi samo izjednačili broj glasova, ako bi bili pripisani republikanskom kandidatu.

Tilden je već imao 184 elektorska glasa, a Hejes 165 i osporavao je 20 koji su mu donosili pobedu.

Jedan od trikova odnosio se na nepismene birače.

Kako bi partije dale nepismenima do znanja za koga glasaju, one su štampale slike i simbole na glasačkim listićima.

Odnekud se pojavilo mnogo glasova za demokrate na listićima sa Abrahamom Linkolnom, koji je bio republikanski simbol, pa je izborna komisija, kojom su dominirali republikanci, odbila da prizna ove glasove.

Posebno komplikovana situacija bila je u Oregonu, gde je u pitanju bio elektorski glas bivšeg poštara Džona Votsa, koji će biti ključan u ovom izboru, kako će se ispostaviti.

Hejes je dobio izbore, ali je demokratski guverner Lafajet Grover osporio Votsu pravo da glasa jer je bio u državnoj službi, što je bilo nespojivo sa zvanjem elektora, pa je umesto njega poslao demokratu.

Dvojica republikanskih elektora podnela su izveštaj o tri glasa za Hejesa, dok je demokratski elektor izvestio o dva glasa za republikance i jedan za demokratu.

Pošto su republikanski elektori imali ovlašćenja potpisana od sekretara države, a demokrata, izvesni Kronin, od guvernera Grovera, sva tri glasa pripisana su Hejesu, čime je on postao pobednik predsedničkih izbora. U tom trenutku počeli su opšti nemiri.

Na Hejesa je pucano dok je ručao u svojoj rezidenciji u Kolambasu (Ohajo).

Predsednik Grant je izveo vojsku na ulice Vašintona kako bi predupredio sukobe pristalica dve partije.

Skoro četiri meseca, od novembra do kraja februara, tenzije su rasle jer je pitanje ko treba da postane sledeći predsednik države ostalo nerešeno.

Suočavajući se sa ustavnom krizom bez presedana, Kongres je u januaru 1877. osnovao izbornu komisiju od 15 članova kako bi rešio pitanje koji je kandidat pobedio u spornim državama.

Većinska stranka u svakom domu imenovala je po tri člana, a manjinska dva.

Kako su republikanci kontrolisali Senat a demokrate Predstavnički dom, bilo je po pet demokratskih i pet republikanskih članova komisije.

Od sudija Vrhovnog suda izabrana su dva republikanca i dvojica demokrata, a petog su izabrala ova četvorica.

Ali zapleti su nastajali na svakom koraku, pa i na ovom.

Oni su izabrali nezavisnog kandidata Dejvida Dejvisa.

U tom trenutku demokrate iz Ilioniosa predložile su ga za senatora, računajući da su tako kupili njegovu naklonost.

Dejvis je već sutradan, na opšte iznenađenje, podneo ostavku i prihvatio mesto senatora.

Pošto su sve preostale sudije bili republikanci, izabran je Džozef Bredli, koji se smatrao najviše nezavisnim.

Nakon što je utvrđena Hejesova pobeda u J. Karolini, umesto ranijeg poraza, glasanjem 8:7 u koriste Hejesa, komisija je prekinula rad 2. marta, dok je Hejes sutradan privatno položio zakletvu, a javno i svečano preuzeo dužnost 5. marta bez ometanja.

Demokrate su u sporazumu iza zavesa prihvatile da Radeford Hejes postane predsednik u zamenu za povlačenje federalnih trupa s juga i davanje većih ovlašćenja vlastima na jugu.

Američki istoričari smatraju da je ovakva odluka bila pravedna jer bi Hejes pobedio čak i sa više glasova u poštenim izborima.

Nakon ovakvog poraza, demokratski kandidat Tilden je rekao da može da se povuče iz javnog života „sa svešću da ću od potomstva dobiti zaslugu da sam izabran na najvišu funkciju po želji naroda“.

Bile su ovo sasvim druge okolnosti, ali one upućuju na izvesne obrasce u ponašanju glavnih aktera.

Kao što je tada spor rešen političkim dogovorom, verovatno je da Tramp povećava svoj ulog sve do trenutka dok se ne stvore takve okolnosti u kojima će moći u potpunosti da dobije status, u svakom aspektu nespornog i legitimnog američkog predsednika.

Tada bi i Klub predsednika, u kome je pet bivših američkih predsednika, morao da ga prihvati, iako je pre nekoliko dana saopštio da Trampu neće pružiti priliku za članstvo u njemu.

Pregovori o toj, pravoj tranziciji, verovatno su već počeli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari