Dodikov put u Sarajevo 1

Omer Karabeg: Ko će pobediti na oktobarskim izborima u Republici Srpskoj, prvenstveno u trci za člana Predsedništva BiH, razgovaraju Ivan Šijaković, profesor sociologije na Univerzitetu u Banjaluci, i Žarko Papić, politički analitičar iz Sarajeva.

Ivan Šijaković: Kandidaturom za Predsedništvo BiH Dodik želi da poruči da će pod svojom kontrolom imati ne samo Republiku Srpsku nego u neku ruku i BiH.

Karabeg: Dodik kaže da neće napuštati Republiku Srpsku već će, kako kaže, sediti u Istočnom Sarajevu i preko video-linka učestvovati na sednicama Predsedništva.

Šijaković: Mislim da je ta izjava deo izborne kampanje. On hoće da pokaže kako će uvek raditi nešto što je posebno, što je drugačije. Neće poštovati procedure uobičajene za višečlano Predsjedništvo. Tehnički je, naravno, moguće da se preko video-bima održavaju sednice Predsjedništa. Ali ja sumnjam da će baš tako i biti. Ne verujem da će se Dodik odreći odlazaka u Sarajevo na zajedničke sjednice, jer će tamo biti kamere, mediji, svjetske agencije, a to njega privlači.

Papić: Ja mislim da je to predizborna petarda, s puno dima i nešto malo buke, ali tu vatre nema. To bi bilo besmisleno. Ako bude izabran, on će u jednom periodu biti i predsjedavajući Predsjedništva. Ne misli, valjda, da može prisustvovati prijemima putem video-linka. Izolacija bi za njega bila veoma kontraproduktivna.

Karabeg: Mislite li da birači veruju tim pričama, da će stvarno poverovati da je, recimo, Govedarica strani agent? Ili Ivanić?

Šijaković: Sedamdeset posto birača, koji glasaju za SNSD, veruje da je to tako. Sreo sam mnogo ljudi, nažalost, čak i profesora koji u to veruju. Jedan profesor mi je rekao: „Samo da ovi Srbi u državnim organima u Sarajevu još nešto ne izdaju, dok ne dođe do smene.“ Priča o izdajnicima koji za Bošnjake i Amerikance rade protiv Republike Srpske dovela je do toga da mnogi ljudi gledaju na Dodika i SNSD kao na jedine zaštitnike Republike Srpske.

Papić: Ja, naravno, ne mislim da su oni izdajnici, ali korijen svega je situacija koja je nastala poslije posljednjih izbora 2014. godine, kada je SDA trebalo da bira partnera iz Republike Srpske za organe na nivou BiH. SDA je tada izabrala opozicioni Savez za promjene, a u Republici Srpskoj je na vlasti bio Savez nezavisnih socijaldemokrata. Moram reći da je Bakir Izetbegović pogrešno izabrao. Zašto? Zato što je zbog toga nastao konflikt između Vijeća ministara i Republike Srpske. SNSD je poručio Savezu za promjene – vi ste izdajnici, jer ste prihvatili da budete koalicioni partner sa SDA. Naravno da bi i SNSD to prihvatio da mu je bilo ponuđeno, ali ja pokušavam da objasnim odakle vuče korijen ta teza o izdajnicima..

Šijaković: Jedina stvar koja može poremetiti Dodikov uspeh je ubistvo Davida Dragičevića. Pogotovo što je Davidov otac Davor rekao da neće biti izbora ako ne bude rešeno ubistvo njegovog sina. Ja sam o tome razgovarao s mnogim ljudima, i s mojim studentima koji odlaze na proteste, pokušavajući da saznam na šta je Davor mislio, ali do sada nisam mogao da otkrijem šta bi to moglo biti što bi poremetilo izbore. Mislim da je to jedino čega se plaše Dodik i njegova partija. Oni su u početku mislili – svako čudo za tri dana. To se, međutim, proteglo na preko 170 dana. Zato oni puštaju te proteste. Inače bi u drugoj situaciji policija oterala te ljude sa trga i oduzela im transparente. Ali se plaše. Znaju šta je u pozadini, da su u to upletene mnoge strukture i da bi se mnogi kompromitovali.

Papić: Prilikom susreta Davora Dragičevića i Dodika, Davor je Dodiku uputio vrlo oštre riječi, a ovaj mu je na to odgovorio: „Ne zaboravi, ja sam na tvojoj strani“. Dakle, Dodik je indirektno rekao – postoji i druga strana, samo joj ja ne mogu ništa. U pitanju je odnos snaga između represivnog aparata i vođe koji je autoritaran i misli da ima totalnu vlast. Mnogo je primjera u istoriji, uzmite samo slučaj Miloševića, gdje veliki šef pada onog momenta kada mu represivni aparat otkaže poslušnost.

Karabeg: Jedan od velikih Dodikovih aduta je podrška koju mu daje ruski predsednik Putin.

Papić: Svakako jeste. Taj mit o Rusiji kao zaštitnici i najvećem prijatelju je uveliko raširen kod Srba, mada nam istorija govori potpuno drugačije. Inače, ne znam da li će doći do susreta sa Putinom.

Šijaković: Ruska podrška je pre svega važna za Dodikov imidž. Inače, niti je Dodik neki veliki rusofil, niti su to ljudi u Republici Srpskoj. To je više karakteristično za Srbiju. LJudi u Republici Srpskoj nisu nešto pretjerano opredeljeni za Rusiju. Stari ljudu jesu, ali mlađi ne drže toliko do Rusije i do mita o sveruskoj podršci.

Karabeg: Mislite li da Dodik ima Vučićevu bezrezervnu podršku?

Papić: Ta podrška svakako nije bezrezervna. Tu ne postoji ljubav, već samo interesi. Vučić je u ovom momentu zainteresovan za dobre odnose sa Dodikom prije svega u kontekstu rješavanja kosovskog problema.

Šijaković: Dodik je pobednik, ako se izbori održe. Kažem – ako, jer ne znam ima li nešto u onome što govori gospodin Dragičević – da izbora neće biti. Dodik ovoga puta nema gotovo nikakvu konkurenciju. Ne treba zaboraviti da je dosta i onih koji neće otvoreno da kažu da će glasati za Dodika. Svi govore: „Ja ovo neću da podnosim“, a kada dođu na biračko mesto, prvi su koji će zaokružiti Dodika i njegovu partiju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari