Helderlinovi teorijski spisi 1

Malo ima nemačkih pesnika čije je delo više stoleća sa fascinacijom i intenzitetom proučavano kao što je to slučaj sa, ukupno ne odveć velikim, književnim opusom Fridriha Helderlina.

On je, svakako, jedna je od centralnih instanci u poetološkom diskursu moderne. Povodom 250. godišnjice rođenja velikog pesnika Johana Kristijana Fridriha Helderlina (1770-1843), koja je zaokružena 20. marta, donosimo prikaz knjige Teorijski spisi (Johann Christian Friedrich Hölderlin: Theoretische Schriften, Meiner Felix Verlag, 2020) sa njegovm sabranim teorijskim spisima kao jednog od najznačajnijih preteča nemačkog idalizma.

Helderlin važi za jednog od najznačajnijih, ali i najtežih nemačkih pesnika. On je pesnik samotnjak, koji se ne može svrstati ni u jedno književno strujanje i koji se za života susretao sa nerazumevanjem. Ali njegova poezija, njegov roman Hiperion, njegova tragedija Smrt Empedokla, bez ikoje sumnje vrhunac su književne epohe oko 1800. godine.

Njegovi poetološki radovi i teorijska razmatranja pokazuju interesovanje koje prevazilazi idealističku misao o sistemu.

Njegovi rani spisi i članci, tekstovi i teoriji tragedije ili fragmenti o Pindaru, zapravo su pokušaj da se posredstvom pojmovne refleksije osigura nivo poetološkog jezika. U ovom izdanju tekstovi se naslanjaju, izuzimajući neke izuzetke, na temeljima frankfurtskog izdanja. Ova knjiga je neka vrsta osnovnog testa za visoko reflektujuću i filozofijom prožetu i natopljenu Helderlinovu poeziju. Rezime Helderlinovih teorijskih spisa u jednoj svesci ne želi da ga učini filozofom u školskom značenju.

Za takvo štogod su njegove teorijske refleksije odveć fragmentarne (nastale u kontekstu njegovog pesničkog dela, kao i u proceseu poetoloških sinteza poezisa sa logosom kao samopoimanjem).

Ovde se Helderlin posredstvom teorijskih pojmova osigurava i grundira poetski jezik.

Helderlin temelji i objašnjava u kojoj meri se pojmovna određenja opiru onome što se kroz jezik poezije može izraziti. U tome se i sastoji singularni filozofski smisao tih teorijskih spisa.

Te poglede i misaone motive Helderlina, docnije je filozofski transformisao i sistematski razvio Hegel. U ovoj jubilarnoj godini i fanfarama pompeznih tonova sećanja na velikog pesnika, nikako ne treba ostaviti u senci ove teorijske refleksije velikog pesnika, koje su bile utkane u fundamente idealističke filozofije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari