Miodrag Živanović: To je počelo odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i događalo se uvijek u vrijeme izbora. Sada je pitanje da li će u nekim djelovima zemlje političke partije, koje ne pripadaju etnonacionalnim grupacijama, uspjeti da formiraju vlast. Volio bih da nam se to dogodi da bismo imali kakvu-takvu šansu za budućnost.

Asim Mujkić: BiH je tako konstituirana da u njoj vlada nacionalni princip. Već duže vremena, možemo slobodno reći decenijama, ovdje uz male, rekao bih kozmetičke, promjene vladaju iste klike.

Karabeg: Zar se ne čini da u ovom trenutku Željko Komšić mnogo više brani BiH nego Bakir Izetbegović, koji se na izvestan način smatra liderom Bošnjaka, a glavni interes Bošnjaka je da se sačuva BiH. Međutim, Izetbegović svojim potezima jača moć Dodika, čiji je cilj raspad Bosne i Hercegovine.

Mujkić: Riječ je o dvije vizije BiH. Nacionalne stranke su 1990. krenule u nacionalnu reafirmaciju, koja je počela da rašiva tkivo ove zemlje. S druge strane, Komšić predstavlja građansku alternativu koja je privržena principima ZAVNOBiH-a koji definiraju BiH kao i srpsku, i hrvatsku, i bošnjačku, dakle – ni srpsku, ni hrvatsku, ni bošnjačku. Po ZAVNOBIH-u suština BiH se sastoji u međuodnosu naroda. Znači, narodi u svom međuodnosu tvore zajednicu koja se zove Bosna i Hercegovina. Za razliku od takvog pristupa, nacionalne stranke teže teritorijalizaciji. Bakir Izetbegović može koliko hoće govoriti da se zalaže za jedinstvenu BiH, ali na onim teritorijama, gdje Bošnjaci čine većinu i gdje je SDA ima odlučujuću riječ, svi resursi i sve važne institucije su faktički nacionalizirane – i bez teritorijalnog razgraničenja. Dok SDA govori o jedinstvenoj BiH u isto vrijeme zaokružuje i nacionalizira svoje teritorije. Mada imam neke primjedbe na Komšića, braniću njegovo pravo na kandidaturu za člana Predsjedništva i njegovo suprotstavljanje rasističkim argumentima koji dolaze od strane oficijelne Hrvatske. Opcija koju Komšić zastupa pokušava da prevaziđe etničku teritorijalizaciju i zalaže se za jedinstveno bosanskohercegovačko društvo. Nacionalisti već trideset godina nastoje da stvore tri odvojena društva, što je pogubno za BiH. SDA može stalno isticati da je za cjelovitu BiH, međutim, ona u realnosti proizvodi podijeljeno društvo. NJeno djelovanje je isto tako pogubno kao i djelovanja druge dvije nacionalne stanke.

Živanović: Danas je teško reći koliko je naših ljudi, ne mislim samo na Želja Komšića, intimno i iskreno za BiH. Kada pogledamo kakav je politički sistem u ovoj zemlji, oni, i da hoće, ne mogu biti za BiH. Sve naše institucije su domovi naroda. Ko je šef države Bosne i Hercegovine? Mi ga nemamo. Predsjedništvo BiH je u stvari dom naroda koji ima tri člana.

Vijeće ministara BiH nije nikakvo Vijeće ministara, to je opet zbir Srba, Hrvata i Bošnjaka. Jedan od domova Parlamentarne skupštine BiH – Predstavnički dom trebalo bi da bude dom građana, ali on to nije. Poslanici tog doma ne predstavljaju građane nego narode, zato što su teritorije tokom četvrt vijeka potpuno etnički očišćene. Čak su i mjesne zajednice postale domovi naroda, jer u njihovim organima ne sjede predstavnici građana, nego predstavnici Srba, Hrvata ili Bošnjaka.

Karabeg: Kako gledate na činjenicu da su nakon žestokih međusobnih svađa Izetbegović i Čović odjednom počeli da sarađuju, kada je im je zapretila opasnost da ih stranke levice izbace iz vlasti u Federaciji?

Mujkić: To je u skladu sa njihovim načinom na koji funkcioniraju – potrebno je po svaku cijenu zadržati vlast i pristup raspodjeli resursa. Izetbegović i Čović će sarađivati i sa crnim vragom, ako im to omogućava da zadrže vlast. Ta saradnja otkriva koliko je bilo lažno sve ono što su govorili tokom predizborne kampanje.

Živanović: Ni Dodik ni Čović nisu političari. Oni su tehnolozi vlasti. NJih u politici drži samo goli interes ili kako rekoh – kalkulacija. Oni se sjajno razumiju. Koliko znam, Dodik je na neki način zadužio gospodina Čovića da se pobrine oko provođenja nekih odluka Predsjedništva, mada ovaj nije član Predsjedništva. To je nešto što je po mom sudu morbidno. To je karikatura cijelog našeg sistema. Pomenuću još nešto. Ovih dana izabrana je vlada Republike Srpske. Mediji su na sva zvona to proglasi velikim uspjehom. A kada pogledamo sastav te vlade, vidimo da tu ima ljudi iz svijeta kriminala, kompromitovanih, nekompetentnih za svoj posao. I šta možemo očekivati od takve vlade? Najgore je što će se to dogoditi i u drugom dijelu BiH – Federaciji.

Mujkić: Masovni egzodus naroda iz BiH produžava vladavinu nacionalista, ali je ona na duge staze neodrživa. Egzodus je eutanazija naroda. Kada teritoriju čistite od vlastitog naroda – to je posljednja faza etničkog čišćenja. Kratkoročno – to je dobro za nacionalističke elite, ali dugoročno – to je smrt za svaku nacionalističku politiku, jer više neće imati ljude kojima vlada.

Živanović: Duboko vjerujem da ovi naši vlastodršci, koji su više od tri decenije na vlasti u ovoj maloj zemlji, neće još dugo moći da vladaju i uništavaju svoje narode. Promjena će se dogoditi se onda kada se kroz nekakve male – doduše još uvijek uzane – kanale našim ljudima vrati nada. Ovako brutalna i pogubna vlast moguća je jedino ako ljudi nemaju nadu. Vlast im je otela nadu. Ako se nada vrati – a za to će trebati vremena – onda mi imamo šansu za budućnost.

Povezani tekstovi