Knjiga Danas - Nedeljna preporuka za čitanje 1

Naša preporuka čitalačkim sladokuscima.

KRATKA PROZA

Satirična hronika savremene Srbije

Knjiga sjajnog satiričara i psihijatra Slobodana Simića Priče iz kaveza (Agora 2016), sklopljena je od brižljivo i promišljeno odabranih priča iz njegovih četiri dosad objavljenih knjiga – Priče bez pouke (1995), Brod pacova (1999), Nezaštićeni svedok (2006) i Švedski sto (2011). Izbor najboljih Simićevih priča predstavlja više od duhovne poslastice za književne sladokusce, ona je i svojevrsna čudesna, uvrnuta ali istinita istorija neverovatnih i apsurdnih zbivanja u Srbiji poslednjih nekoliko decenija (1990-2010). Aforističar Aleksandar Čotrić, njegov kolega, takođe je zapazio da je „Simićevo pripovedanje najbolje i najpotpunije svedočanstvo o Srbiji na kraju 20. i početku 21. veka“.

Slobodan Simić pisac je velikog dara, snažne i nesputane imaginacije, lucidnih i tačnih zapažanja paradigmatičnih detalja i karakterističnih sitnica, sjajnih ideja i krajnje sažetog, efektnog književnog izraza, jednostavnog i preciznog. On je majstor kratke satirične priče, koji uvek ima originalnu ideju, intrigantan zaplet i često krajnje neobično, simićevski luckasto, urnebesno smešno razrešenje. Naime, Simić svaku priču započinje nekim intrigantnim, uzbudljivim, suludim događajem ili krajnje neobičnim, šašavim likom, koji očas uvlači u samu srž problema. A onda se radnja vrtoglavo ubrzava, apsurdna zbivanja filmskom brzinom sustižu jedna druge, da bi se sve završilo potpuno neočekivanim, suludim, luckastim, neverovatnim, urnebesnim raspletom. To je sjajno primetio i odlično formulisao Čotrić, koji je napisao da je Simić „čudotvorac koji na apsurdan način raspliće svoje pripovesti“, tako da čitalac njegovih priča „uvek očekuje neočekivano“.

Kao vrsni satiričar, Simić uspešno i vešto razotkriva ne samo patologiju društvenog i političkog života, njegovo naličje, a posebno komičnu i rugobnu stranu vlastodržaca, nego, reklo bi se, čak i pre svega, raskrinkava onu tamnu stranu našeg kolektivnog, nacionalnog mentaliteta. Simićeva satirična žaoka laserski precizno, nepogrešivo pogađa duboko, u samo jezgro mračne strane našeg karaktera, posebno tamo gde najviše boli, u onaj osetljivi, dobro skriveni deo o kojem ne znamo mnogo jer, zapravo, i ne želimo da znamo, koji negiramo da imamo jer ga preziremo i stidimo ga se. Pisac svojim oštrim perom nepotkupljivo i nemilosrdno ocrtava tamnu stranu mentaliteta Srba, rajinsku, podaničku psihologiju, potuljenost, servilnost prema moćnicima, potkupljivost, iracionalni inat, zavist, pakost, političku ostrašćenost, netoleranciju, sklonost potkazivanju, nepoverljivost i sl.

U nekima od ovih Simićevih priča, koje su u manjini, preovlađuje blag, dobroćudan, relaksirajući, čehovljevski humor. U drugima, a njih je ponajviše jer je i doba u kojem nastaju isuviše mračno, ispunjeno zlom i letargijom, njegov je humor reskiji, žešći. U nekim od najboljih i najtipičnijih Simićevih priča prevladava fantazmagorični, crni humor, logika apsurda i nemilosrdna satira, koja poput malja udara pravo u čelo i deluje kao neka vrsta nemilosrdne šok-terapije, koja bi trebalo da probudi i dovede k sebi omamljenog, sluđenog i anesteziranog čitaoca. Upravo zato što njegove antologijske priče predstavljaju bespoštednu, beskompromisnu i umetnički vrhunsku satiru, Simić je opravdano, po nepodeljenom mišljenju kritike i svojih kolega aforističara, zaslužio laskavu titulu Domanovića naših dana.

Posle čitanja šokantnih, uznemiravajućih, gorkih ali prosvetljujućih i lekovitih Simićevih Priča iz kaveza po svoj prilici nećemo gledati na društvo u kojem živimo i političku zbilju vedrije, ali ćemo zato svakako sagledati svet oko nas i u nama trezvenije, jasnije, dublje i istinitije.

Žarko Trebješanin

 

PREPORUKA ZA PREVOĐENJE

Najveći čovek od Potopa

Kakve veze Aleksander fon Humbolt, koji je pre više od 150 godina umro, ima sa današnjim klimatskim promenama i debatama o postojanosti? Izučavalac prirode i univerzalni znalac po kome su nazvane nebrojene ulice, biljke i jedno more na mesecu, kao nikoji drugi naučnik širio je svest o prirodi kao životnoj celini u kosmosu u kome su male i velike stvari nerazdeljivo spojene.

Nemačka istoričarka ideja Andrea Vulf, koja živi u Londonu, u knjizi Aleksander fon Humbolt i pronalazak prirode (Andrea Wulf: Alexander von Humboldt und die Erfindung der Natur, C. Bertelmann) predstavila je Humboltov koncept otkrića prirode koju on promišlja na radikalno novi način. Ona je bila na akribičnom tragu puteva i veza ovog obdarenog komunikatora. Susret sa njim ujedno upozorava da njegova saznanja treba da se uzmu za meru našeg delanja danas. Kad se divimo lepoti prirode ili pokušavamo da razumemo ekološke spojeve to onda ima veze sa mišljenjem Fon Humbolta. NJegova postojana radoznalost, njegova žeđ za saznanjem i razgovori sa filozofima i pesnicima pripremili su Humbolta na ono što će na svojim legendarnim putovanjima doživeti.

Pre više od 200 godina uputio se Humbolt unakrst preko mnogih mora kroz Južnu Ameriku, veslajući od Orinoka, ispevši se na Kimboraco u današnjem Ekvadoru, koji je u ono vreme važio za najviši vrh na svetu. On je sakupljao biljke i životinje, merio i premeravao, beležio i opisivao.

Humbolt se zanimao za mnoge detalje, ali drugačije no izučavaoci njegovog vremena, nije ostao na tome. On je sakupljao ne samo prirodno-istorijske objekte, već i ideje da bi utemeljio sasvim novo poimanje prirode. NJegovo najznačajnije saznanje glasi: „Sve je sa svime spojeno“!

U nebrojenim pismima, člancima i predavanjima trudio se Humbolt da širi svoje misli. One su ga na kraju učinile svuda slavljenom zvezdom učenosti. Pri tome Humbolt nije bio najjednostavniji savremenik. On je znao da bude nestrpljiv, veoma govorljiv i ishitren, a slušanje svojih sabesednika nije mu bila jača strana. U jednom susretu sa Čarlsom Darvinom ovome nije dao da dođe do reči. I mimo tih odlika uživao je veliki ugled i respekt kod svojih sagovornika. Na Humboltovoj sahrani kralj Vilhelm iz Pruske nazvao ga je najvećim čovekom od Potopa.

U profesionalizovanoj nauci, koja se u to vreme zasnivala, Humboltov sveobuhvatajući pogled na prirodu počinje da jenjava. Umesto da informacije koncentriše i jedne sa drugim spaja, nauka je stala da se račva u različitim pravcima, u različite fah-discipline. Tek u novije vreme izvesni predstavnici nastoje da se uvede veća interdisciplinarnost. Ali, u glavama izučavalaca prirode Humbolt danas ma više pristalica no ikad. On je idejni tvorac mnogih zamisli kojima se danas ekolozi ponose.

Izvanredno rešerširana i napeto napisana knjiga Andree Vulf o Humboltu sa fascinirajućom silom činjenica i citata nudi pedantno ispitanu informativnu pozadinu ove grandiozne biografije. Literarni jezik čini lektiru ove knjige i čitalačkim doživljajem. Facit je jednoznačan: Aleksander fon Humbolt i danas ima važenje i njegova poruka je vrlo aktuelna. On je zacelo tvorac pojma romantične idealizacije prirode i ujedno njen sistematični izučavalac.

Ova biografija Andree Vulf ovenčana je višestrukim nagradama – Best Science Book 2015, Best Biographies 2015, Best Book od the Year 2015, New York Times Bestseller, da nabrojimo samo neke od najuglednijih. Ova knjiga bi, prevedena na srpski, valjalo da što pre nađe put i do ovdašnjeg čitalaštva.

Zoran Andrić

 

PERIODIKA

Više od fantastike

Nije ga bilo neko vreme, i onda u dva meseca dva broja (22/jul i 23/avgust). Znak Sagite (Everest Media), časopis koji već 24 godine izlazi (baš) periodično i namenjen je ljubiteljima (svakovrsne ali kvalitetne) fantastike, ulazi, reklo bi se, u novu fazu, sa novom urednicom – Angelinom Meringer. „Novo uredništvo, nova redakcija, novi broj, ali stari, večiti Znak Sagite. Više od fantastike“, kaže ona u uvodniku julskog broja.

A u njemu, najpre tema broja, Ratovi zvezda… sa svih strana. Analiza sage u celini, iz svih aspekata delo je Mladena Kalpića, koji potpisuje i tekst Buđenje sile i kosmički lapot, dok Anita Pratljačić piše O Sili, kao i o međuprostoru Od Anakina Skajvokera do Darta Vejdera. Konačno, tu je i razgovor sa Dejvidom Raselom (storyboard i concept artist Povratka DŽedaja).

Radoslav Raša Slavnić, pisac, filmski stvaralac, muzičar… horor provenijencije, koji je preminuo 2015. u 30. godini brzog života, predstavljen je takođe tematskim blokom sećanja ljudi koji su ga poznavali ili radili sa njim.

Priče i recenzije potpisuju, između ostalih, DŽin Vulf, Stevan Bošnjak, Hanja Janagihara, Radmilo Anđelković, dr Aleksandar B. Nedeljković, Katarina Kostić, Dimitrije Vojnov…

Temat avgustovskog broja posvećen je Filipu K. Diku, jednom od najkontroverznijih SF pisaca, vrlo omiljenom na ovdašnjim prostorima. Plus Čovek u visokom dvorcu II. I samo da je to ovaj broj bi trebalo posedovati. Ali, ima još. Tu je Invazija Stanislava Lema kao i in memoriam ovom SF velikanu koji je umro 2006. I opet priče i recenzije (Majk Resnik, Slobodan Škerović, Greg Smolvud, Norman Spinard, Ala Tatarenko…) i, na kraju, intervju sa Radmilom Anđelkovićem, jednim od ovdašnjih najupornijih SF pisaca. I tako, sve do 4.496. stranice. S nestrpljenjem čekamo sledećih dvestotinak stranica u 24. broju.

D. S. 4496

 

ARS SCENA

Prilagođavanje pozorišta

Kao pozorišni profesionalac i univerzitetski profesor, istoričar pozorišta i kulturni analitičar, Dragan Klaić (1950-2011) posmatrao je uzlet komercijalnog pozorišta i njegov rastući profesionalizam sa sve većom zabrinutošću zbog posledica po nekomercijalnu scenu. Imajući u vidu rivalitet, blizinu, pa čak i umrežavanje ova dva sveta – jednog koji juri za profitom i drugog koji se održava državnim subvencijama – autor se u ovoj knjizi zalaže za njihovo jasno razgraničenje. Pitanje koje postavlja u knjizi Početi iznova – Promena teatarskog sistema (beogradski Clio, preveli Bojana Janković, Danica Ilić i Slobodan Obradović), jeste kako ove pozorišne kuće, trupe, prostori, festivali, studiji kao i infrastruktura koja ih podržava i na koju se oslanjaju, mogu da se održe u konkurenciji sa komercijalnom zabavom, u situaciji oslabljene podrške državnih organa. Globalizacija, migracije, evropske integracije i digitalna revolucija menjaju način života ljudi u gradovima i na selima i vrše pritisak na državno pozorište da se prilagodi i modifikuje svoju ulogu ili da rizikuje da bude marginalizovano i postane irelevantno.

Dragan Klaić bio je stalni saradnik udruženja Felix Meritis u Amsterdamu i predavao kulturnu politiku i umetnost na univerzitetu u Lajdenu. NJegova područja angažmana su savremene pozorišne umetnosti, evropske kulturne politike, strategije kulturnog razvoja i međunarodne kulturne saradnje i interkulturalnost. Studije dramaturgije završio je u Beogradu, a doktorirao istoriju pozorišta i kritiku drame na Jejl univerzitetu u SAD. Radio je kao pozorišni kritičar i dramaturg, bio profesor na Filozofskom fakultetu Beogradu i univerzitetu u Amsterdamu, a gostujući profesor u Americi, Budimpešti i Bolonji, direktor Holandskog pozorišnog instituta od 1992. do 2001, suosnivač evropskog pozorišnog časopisa Evromaske. Bio je predsednik Evropske mreže centara za izvođačke umetnosti i Evropskog foruma za umetnost i kulturne baštine. Bio je moderator Evropske kulturne fondacije (2002-2004) i autor konačnog izvještaja Evropa kao kulturni projekat (Amsterdam: ECF 2005). NJegove knjige i radovi objavljeni su u bivšoj Jugoslaviji pre 1991, ali i u Velikoj Britaniji, Americi, Holandiji i Norveškoj. Bio je angažovan i kao urednik časopisa Pozorište (SAD) i član nekoliko savetodavnih odbora u Budimpešti, Briselu, Stokholmu i Hagu.

K. C. D.

 

AGORA

Između strasti i prkosa Nadežde Petrović

Biografski roman posvećenom životu znamenite srpske slikarke Nadežde Petrović, Jedan mogući život Ivanke Kosanić, pojavio se ovih dana u izdanju zrenjaninske Agore. Reč je o knjizi koja predstavlja svojevrsni mozaik njenih sećanja dok leži na samrtnoj postelji. Provejavanje reminiscencija na trenutke provedene u porodičnoj atmosferi, školovanje, susrete sa dragim prijateljima, putovanja i izložbe, vreme stvaranja remek-dela, čine da ratno okruženje bar na trenutak iščezne. Pred čitaocima se otvara bogat unutrašnji svet strastvene obožavateljke prirode, velikog zaljubljenika u umetnost i žene duboko odane čoveku i srpskom rodu. Kao javna, društveno-angažovana ličnost i učesnica oba balkanska i Prvog svetskog rata, dok na frontu zbrinjava bolesne i povređene, i uvek, kada može, i slika – Nadežda Petrović izrasta u romanu u snažnu ličnost koja veruje u smisao povišenog života između strasti i prkosa… Ovo je roman o izuzetnoj ženi koja uspeva da se iskaže u slavnoj generaciji modernista i čuvenoj porodici Petrovića, pa tako jedan mogući život prerasta i u priču o jednoj izuzetnoj generaciji, pokošenoj ratom, bolešću, glađu, golgotom, ali iza koje ne ostaje pusta zemlja već plodno tle zahvaljujući njihovim velikim i danas dragocenim delima. Ivanka Kosanić u svojoj junakinji prepoznaje eros kao pokretačku snagu čak i u trenucima kad smrt kosi sve okolo, vraćajući nas u doba kada su reči otadžbina, čast i slava imale značenja volje za ne samo pojedinačnu već i kolektivnu žrtvu. Književnica Nadeždu Petrović vidi između redova, u diskretnim aluzijama nekih tumača njenog dela i života; u prazninama i ponekad protivurečnim činjenicama, novinarskoj i hroničarskoj nebrižljivosti, između pouzdanih svedočanstava i mogućih pretpostavki… Priča je ograničena na poslednje dane pre Nadeždine smrti, posle zaista čudesnog susreta sa Brankom Popovićem, sa sećanjem na raniji život. A to je pretpostavljalo i traganje po biografskim podacima o njegovom životu. Tako se romaneskni krug zatvorio.

K. A. D.

 

KRATKA PROZA

Poigravanje žanrovima

Pet novih pripovedaka Mirjane Novaković i dve novele koje su prvi put izašle 1996. pod nazivom Dunavski apokrifi, upakovano je u zbirku Tajne priče koja se nedavno pojavila u izdanju Lagune. Mirjana Novaković poznata je i nagrađivana spisateljica. NJene pripovetke su ili fantastične ili teže fantastici. Dok se poigrava žanrovima, zaokupljena je osobenim antropološkim angažmanom – ispitivanjem ljudske prirode. U zemlji u kojoj glavni putevi i dalje idu drumovima iz vremena Rima, nije čudo što će junakinja jedne od priča uzviknuti: „Nema bekstva iz zemlje koja pripada Carstvu. NIKADA“. Bez obzira da li ih prate šnauceri zakrvavljenih očiju, ili švercuju svemoćne pilule u Budimpeštu, ili u novosadskoj mećavi traže srušenu kafileriju, junaci ovih pripovedaka spremni su na sve, pa treba da budu spremni i čitaoci jer ih na kraju puta čeka iznenađenje. I što junaci sve više otkrivaju, i sve više razumeju, opasnost je veća jer njihovi protivnici ne samo što su vešto skriveni, već su i nemilosrdni. Mirjana Novaković objavila je zbirku priča Dunavski apokrifi i romane Strah i njegov sluga, Johann’s 501 i Tito je umro. NJene priče i romani objavljeni su na francuskom, engleskom, nemačkom, ruskom, grčkom, bugarskom i makedonskom jeziku.

K. L. d.

 

NOVI MEDIJI

Od video-klipa do stripa

Sandra Silađev Dinja postala je najveća srpska internet senzacija zahvaljujući kratkim video-klipovima koje gotovo svakodnevno emituje na društvenim mrežama. Video-klipove sa likom Dinje počela je da snima 2012, a prvi snimak objavila je u decembru 2015. S obzirom na to da je Sandra Silađev diplomirala glumu, Dinja za nju predstavlja primenu drame na društveno angažovan rad. Na Instagramu je prati više od šezdeset hiljada ljudi, koji sa velikim nestrpljenjem iščekuju svaki njen novi snimak. Dinja je za kratko vreme postala zvezda društvenih mreža zato što duhovito, sarkastično, ponekad karikirano do groteske, bez dlake na jeziku i bez bilo kakvog ulepšavanja opisuje situacije i društvene pojave sa kojima se svi svakodnevno susrećemo. Zanimaju je sve životne teme, naročito muško-ženski, prijateljski i porodični odnosi, ali i šire društvene pojave i fenomeni. NJen pristup svim temama je izrazito angažovan. Strip Ne zna svinja šta je dinja, u izdanju IK Samizdat B92, pokušaj je da se u drugoj formi trajno zabeleže njeni najupečatljiviji radovi, u čemu je poseban doprinos, svojim duhovitim rešenjima, dao ilustrator Dušan Stokić.

K. S. D.

 

KRATKA PROZA

Od Hemingveja do Murakamija

Svaka Murakamijeva priča je kao mali roman – sve najzavodljivije odlike njegovog pripovedanja imaju još snažniji efekat u ovom obliku, najavljuje Geopoetika svoje novo izdanje, zbirku priča Harukija Murakamija Muškarci bez žena. A sama forma dozvoljava mu da u okviru istih korica isprobava različite tehnike, stilove i kompozicije. Za ovu zbirku priča, objavljenu devet godina nakon prethodne, sam autor je rekao da bi odgovarala nečemu što se u muzici označava kao konceptualni album. A kad smo kod muzike, svi ljubitelji Murakamija čuće iz njegovih reči i u ovoj knjizi Bitlse, Bič Bojse, Kolmana Hokinsa, Bili Holidej… Zbirka priča Ernesta Hemingveja Muškarci bez žena svakako je bila inspiracija Murakamiju da na potpuno osoben način obradi likove i osećanja muškaraca od kojih su žene pod različitim okolnostima otišle. Junaci njegovih priča postaju najbolji prijatelji s ljubavnicima svojih bivših žena, prepuštaju svoju tinejdžersku ljubav najboljem drugu, putuju usamljeni, jer ih je žena ostavila, dok ih na tom putu, kao u drevnim mitovima, vode zmije, umiru zbog neuzvraćene ljubavi. Poznati motivi, ali u originalnom, murakamijevskom pakovanju, čine delo puno prikrivene strasti. Ovo su i priče o ambivalentnosti, o dvostrukim identitetima, o tome kako se ne vidimo, kako ponekad najmanje poznajemo one s kojima živimo.

K. G. D.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari