Sećanja na "godinu majmuna" 1

O izuzetno uticajnoj figuri na njujorškoj pank-rok sceni, pesnikinji, književici i vizuelnoj umetnici Peti Smit ne treba mnogo govoriti.

Na srpskom jeziku upravo je izašla njena knjiga Godina majmuna, koju je s engleskog prevela Lusi Stivens, a objavila Geopoetika.

Prvobitnom izdanju knjige iz 2019. naknadno je priključila poglavlje Epilog epiloga, te je srpsko izdanje Godine majmuna zapravo preraslo i u punu godinu pacova, ako se računa po kineskom lunarnom kalendaru.

Ova knjiga je „najpre dnevnik, a onda putopis po toposima planete i duše, zatim akcionalna i dokumentarna proza, poezija po muzici, a muzika po rečima.

I ne obavezno tim redosledom“, kaže Vladislav Bajac.

„Sad sam sama, ali još mogu da razgovaram sa Semom Šepardom, kao što razgovaram sa drugim voljenim dušama koje uopšte ne deluju mrtvo… Mnogo puta smo se pitali zašto su pisci, u nastojanju da stvore nešto što se opire klasifkaciji, često primorani da prikače etiketu akcije ili neakcije na svoje delo. Oboje smo maštali o tome da napišemo knjigu toliko jedinstvenog izraza da bi se s teškom mukom moglo odrediti gde pripada. Zatvaram svoj dnevnik u garderobi Filmor vesta, gde je sve počelo na moj 69. rođendan koji je najavio godinu majmuna. Priključujem se bendu u čuvenoj dvorani, zastajemo kraj niše odakle nam se sa slike smeši Džeri Garsija, a onda se penjemo na pozornicu u nadi da će naša energična svirka doneti bar malo kolektivne sreće“, beleži u svom dnevniku Peti Smit.

Rođena 30. decembra 1946. u Čikagu, poeziju je najpre izabrala kao svoj vid umetničkog izražavanja.

Svoje prvo, danas legendarno javno čitanje, održala je 10. februara 1971. u crkvi Svetog Marka u Boveriju, u Njujorku.

Poezija praćena gitarom Lenija Keja, predstavila ju je kao svežu i obećavajuću pojavu u umetničkim krugovima Njujorka.

Kasnije te godine učestvovala je kao koautor i glumica u poluautobiografskoj predstavi Sema Šeparda Cowboy Mouth.

Godine 1972. objavila je svoju prvu knjigu poezije, Seventh Heaven i, uprkos tome što se knjiga prodala u malom tiražu, dobila je dosta laskavih kritika, kao i za sledeće dve zbirke, Early Morning (1972) i Witt (1973).

Nakon toga objavila je još nekoliko proznih i pesničkih dela.

Prvu izložbu crteža imala je 1973. Celog života se bavila fotografijom: od polaroidne do klasične.

Godine 2005. odlikovana je najvišim Ordenom viteza umetnosti i književnosti Francuske Republike.

Primljena je u Rokenrol Kuću slavnih 2007, a pripala joj je i medalja Ketrin Hepbern za 2013, koja se dodeljuje ženama koje oličavaju inteligenciju, hrabrost i nezavisnost.

Godine 2010. objavila je knjigu sećanja Just Kids, čiji su svojevrsni nastavak Voz M (Geopoetika, 2018) i Godina majmuna. Godine 1974. osnovala je Patti Smith Group i nastupala s njom do 1979. Objavila je više od deset albuma (najpoznatiji – Horses, 1975).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari