SPC je uvek bila u politici

Zlatko Vujović:

Mislim da će uticaj SPC biti presudan na rad ove vlade prije svega u onim oblastima gdje postoji interes ove vjerske zajednice.

Uostalom, premijer, a i veliki broj ministara, nikad ne bi bili na tim pozicijama da ne uživaju snažnu podršku SPC.

Nalazimo se u veoma atipičnoj situaciji da u vladi, izuzev pokreta URA, ne sjede predstavnici pobjedničkih partija već predstavnici jedne vjerske zajednice i neki nezavisni stručnjaci.

Gospodin Krivokapić, koji je bio nosilac opozicione liste Za budućnost Crne Gore, došao je na tu poziciju na prijedlog SPC.

To je bio uslov da crkva podrži tu listu.

A vidjeli smo po njegovim izjavama da on ranije nikad nije glasao za opoziciju.

Očigledno je da između opozicionih partija, koje su odnijele pobjedu na izboroma, i premijera Krivokapića i većine ministara ne postoji snažan link, već je vlada prije svega vezana za SPC.

Dokle će opstati tolika dominacija SPC – ne znamo.

To nije prirodno stanje, ali je činjenica da je SPC postala ključni igrač koji odlučuje o onim pozicijama za koje je zainteresovana.

Stevo Muk:

Ne dijelim tu vrstu bojazni i strahova koje iskazuje gospodin Vujović.

Mislim da je taj utisak preuveličan.

Podsjetio bih da je crkva došla u političku orbitu tako što je u prethodnom periodu vlada bila dominantno bliska ideji SPC.

Upravo su Demokratska partija socijalista i Đukanović u svom partijskom programu, usvojenom na kongresu prije nekoliko godina, zapisali da hoće da osnuju novu pravoslavnu crkvu.

U tom cilju su bili namjerili da krajem prošle godine preko zakona nacionalizuju imovinu eparhija kanonske pravoslavne ckve u Crnoj Gori.

Tako je crkva došla u političku orbitu.

Crkva je bila angažovana u političkom procesu u želji da, kako oni to vide, zaštiti svoja legitimna prava.

Između ostalog i kroz određenu vrstu saradnje sa pojedinim političkim partijama.

Ne smatram da su ljudi, koji danas sjede u vladi, predstavnici SPC.

Mislim da su oni predstavnici parlamentarne većine koja ih je izabrala.

Ti ljudi nisu ni sveštenici, ni monasi, oni imaju svoje profesionalne civilne karijere.

To su ljudi koji su makar u jednom dijelu dobili podršku naroda kroz izborni proces.

Tako da nisam sklon tako teškim ocjenama na račun ove vlade i njenih veza sa SPC.

Postojala je, naravno, veza i saradnja između pojedinih političkih partija i crkve, ali u kontekstu o kome sam govorio.

Vujović:

SPC je uvijek bila u politici.

Devedesetih godina blisko je sarađivala sa DPS kad je ta partija podržavala politiku Slobodana Miloševića.

SPC je uvijek podržavala one snage koje su negirale genocid u Srebrenici i koje su bile za rat u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu.

Dok su bili u saglasju s DPS, bili su na istoj strani.

Kad se DPS ogradio od te politike, crkva je bila na suprotnoj strani iako su povremeno sarađivali.

I skoriji primjeri govore da je SPC bila politički angažovana, ali ne sa ovolikim uticajem. Sjetimo se protesta povodom odluke vlade Crne Gore da prizna Kosovo kad su vjerski velikodostojnici govorili na mitinzima podržavajući proteste.

Pokojni mitropolit Amfilohije učestvovao je na protestima Demokratskog fronta proklinjući funkcionere. Prema tome, nije tačno da je SPC bila van politike, pa je usvajanje zakona o vjerskim zajednicima gurnulo u politiku.

Konačno, crkva se ni sada nije povukla iz politike, kako je najavila, već je nastavila da vodi kadrovsku politiku nove vlade.

Muk:

Činjenica je da je u neku ruku neuobičajeno ovo što imamo tokom izbornog procesa i formiranja vlade, ali, ponavljam, to možemo posmatrati samo u kontekstu onoga što sam prethodno rekao.

Podsjetio bih da su narodnjačke, konzervativne i demohrišćanske političke opcije legitiman, rekao bih, i dominantan dio političkog spektra u mnogim velikim evropskim demokratijama.

Vujović:

Postoji velika razlika između evropskih konzervativnih političkih partija koje su bliske vjerskim zajednicama i onoga što se dešava u Crnoj Gori.

Jedan od lidera Demokratskoga fronta je saopštio da su oni vodili direktne pregovore sa predstavnicima SPC o tome koliko će pozicija na kandidatskoj listi imati kandidati crkve.

Praktično crkva je bila koalicioni partner što nije zabilježeno u parlamentarnoj praksi, makar ne često.

Karabeg:

Da li u novoj vladi dominiraju prosrpski elementi?

Muk:

Kad kažete prosrpski elementi, to može imati negativno značenje.

U najmanju ruku dvosmisleno.

Nikad nisam čuo da se na istovetan način govori o drugim zajednicama, pa da se za predstavnike Albanaca, Hrvata i Bošnjaka kaže da je riječ o probošnjačkim, prohrvatskim i proalbanskim elementima.

Čini mi se da nismo na takav način govorili o tim zajednicama.

A da bi DPS vjerodostojno mogao postaviti takvo pitanje ili iznijeti takvu tvrdnju prvo bi morao da odgovori zašto u prethodnoj vladi nije bilo Srba.

Nacionalne stranke Srba danas čine veliki dio parlamentarne većine koja je pobijedila na izborima.

Posljedica toga je da sada vjerovatno u vladi ima više Srba.

Ali ja nisam neko ko broji nacije i vjere u vladi.

Znam da vjerovatno prvi put u Crnoj Gori imamo potpredsjednika vlade koji je Albanac.

Premijer je javno rekao da je sto posto Crnogorac…

Vujović:

Složio bih se sa kolegom Mukom da ne treba da prebrojavamo nacionalna zrnca, ali pročitao sam da je jedan analitičar iz Srbije saopštio da po njegovim podacima u vladi ima osam Srba.

Ne znam da li je to tačno, ali možemo da konstatujemo da nema ni Bošnjaka, ni Hrvata i da, ako je taj podatak tačan, ima svega nekoliko Crnogoraca.

Međutim, značajnija je činjenica da su članovi vlade dominantno vjernici SPC.

To je ono što se može zaključiti prema njihovim javnim izjavama.

Mene stvarno zabrinjava ako Crna Gora ide u smjeru da jedna vjerska zajednica, nije važno koja, praktično kontroliše proces donošenja odluka u ovoj zemlji.

Karabeg:

Gospodine Muk, mislite li i vi da u vladi dominiraju vjernici SPC?

Muk:

Rekao sam da ne znam.

Vjerovatno da.

Ali da bismo kompletno odgovorili na to pitanje moramo odgovoriti na jedno potpitanje.

Zašto nacionalne stranke Bošnjaka i Albanaca ne učestvuju u vladi? Kada odgovorimo na to pitanje, onda će nam možda biti jasnije zbog čega vlada u dijelu, hajde da kažem, identiteta njenih članova izgleda tako.