Suroviji i okrutniji varvarin 1

Talenat Stevana Subića (Zrenjanin, 1982) konačno počinje da biva vidljiv i u Srbiji.

Subić, naravno, nije naš jedini strip crtač koji je uspeo na međunarodnoj sceni.

Ali za razliku od Kerca, Gere ili Janjetova, koji su karijeru najpre napravili kod kuće, a onda postali popularni napolju, ovo je možda naš prvi važniji strip-crtač koji je najpre stekao međunarodnu slavu, a potom postao poznat i u Srbiji.

NJegov poslednji strip Konan od Kimerije: Ksutal, grad sumraka objavljen je za francuski Glena, ali je nešto ranije premijeru doživeo u Srbiji, sa potpisom izdavačke kuće Makondo.

Konan varvarin, jedan od najpoznatijih Marvelovih stripova, dobro je poznat srpskoj publici.

Marvel počinje da ga objavljuje 1970. godine.

Strip su proslavili crtači Džon Bjušema, Alfredo Alkala, Erni Čan i Toni de Zunjiga, koji su ga crtali 1970-ih i 1980-ih godina.

Naši čitaoci upoznati su sa ovim opusom kroz novosadsku Stripoteku, a kasnije i kroz reviju Marvel strip, koja je redovno objavljivala ove, ali i mnoge druge Marvelove junake.

Raspadom Jugoslavije, raspalo se i jugoslovensko tržište stripova.

Konan je, razume se, nastavio da izlazi u Americi, ali je retko dolazio do naših čitalaca.

Sve dok u poslednjih desetak godina beogradski Darkwood nije počeo da objavljuje kolekcionarske tomove Konan hronike i Konan divlji mač Simerije sa reprizama starih epizoda, ali i novim, dosad potpuno neobjavljenim.

U periodu 2003-2018, izdavačka prava za Konana u Americi preuzeo je Dark Horse.

U okviru jedne edicije predstavljene su priče Roberta Hauarda (1906-1936), tvorca Konana, koji je od 1932. priče o tom junaku počeo da objavljuje u časopisu Weird Tales.

U Evropi je, međutim, pravo na adaptaciju Hauardovih priča slobodno od 2006. godine.

To je iskoristila francuska izdavačka kuća Glena, koja je od 2018. počela da na svoj način radi ono što su uradili u Dark Horse.

Svaki album sadrži strip-interpretaciju jedne Hauardove pripovetke o Konanu.

Subić je, zajedno scenaristom Kristofom Bekom (sa kojim je ranije već radio na Tarzanu), u strip pretvorio pripovetku Ksutal, grad sumraka / Xhutal of the Dusk.

Ova priča objavljena je u 13. tomu, koja je u francuskoj objavljena 26. januara 2022. Pre toga ju je u Srbiji objavio Makondo, izdavačka kuća iz Zemuna.

Razumljivo, Konan ima neke svoje karakteristike i posebnosti koje crtač mora da poštuje, iako je Glena odlučio da kreativne timove za ovaj projekat ne uslovljava posebnim standardima.

Drugim rečima, dok scenaristi moraju da se okvirno prodržavaju Hauardove priče, crtači su slobodni da menjaju i modfikuju Konanov izgled, kao i vizuelnu atmosferu stripa.

To radi i Subić. Koliko je on inovativan i drugačiji možda se najbolje vidi kroz poređenje njegove verzije iste ove epizode sa onom koju su 2016. uradili američki autori Vilanova i Čing za Dark Horse.

Subićev Konan deluje potpuno drugačije – surovije i okrutnije.

Za razliku od Bjušeminog crteža, čiji je Konan bio savršeno oblikovan (kao da svaki dan disciplinovano posećuje teretanu) na Subićevom Konanu vidi se sirova snaga.

NJegov crtež je u principu daleko divljiji i mračniji od prosečnog marvelovskog crteža. (Ovo važi i za još neke francuske crtače koji su radili Konana za Glena, kao što je recimo Robert Reht, koji je obradio priču Kći ledenog diva.) Ako bi se poredio sa drugim crtačima, atmosfera Subićevog stripa možda najviše poseća na Mort Cindera Alberta Breće, dok telesna konfiguracija glavnog junaka podseća na Bladstara Ričarda Korbena. (Bladstar je takođe lik kojeg je osmislio R. Hauard.) Ovakve viuzuelne promene nisu slučajne.

Urednici u Glena objasnili su da su želeli da čitaocima ponude evropskog Konana, tj. drugačiji izgled i karakter od onog američkog, koji je dosad dominirao u kreiranju ovog lika.

Stevan Subić stripom je počeo da se bavi 2009. Prvi ugovor dobio je od Bonelija 2012, za koga je crtao Adama Wilda.

Pre Konana, najpoznatiji Subićev strip bio je Moriarty za za izdavaćku kuću Delkur i Tarzan za Soleil (takođe saradnja sa scenaristom Kristofom Bekom).

Crtež Tarzana malo je manje sirov kod Konana, ali daleko drugačiji od onoga Tarzana na kojeg smo navikli iz pera jugoslovenskih autora tokom 1980-tih godina, kad su ga crtali domaći autori pod rukovodstvom Baneta Kerca.

Nadajmo se da će domaći izdavači nastaviti da prate Subićev rad i, dok Subić ne krene dalje, objaviti ono što je već nacrtao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari