Ukrajina – buđenje u potpuno novom svetu

Vedran Džihić: Na početku agresije protiv Ukrajine probudili smo se u jednom potpuno novom svijetu gdje je očigledno da su zakon jačeg, princip jednostranog mijenjanja granica, logika reakcionarnog, možemo reći čak i fašističkog ponašanja u ovom trenutku odnijeli pobjedu, barem u Ukrajini, nad principima demokratije, razuma, slobode. Ovaj trenutak je prekretnica ne samo za Ukrajinu i Evropu nego i za zemlje na Zapadnom Balkanu. Imajući u vidu da iz Srbije nemamo jasnu osudu ukrajinske agresije i nastup Milorada Dodika sa ruskim ambasadorom, bojim se da BiH i ZB mogu da postanu neki mali geopolitički front gdje Rusija zajedno sa svojim lokalnim saveznicima srednjoročno i dugoročno može pokušavati da ugrozi zapadne interese. Najvažnije je kako će Zapad reagovati. Stacioniranje 500 vojnika EUFOR je prvi pozitivni signal da Zapad zaista brine o tome što se događa na ZB. Situacija je prilično neizvjesna. S jedne strane imamo razloga za brigu, a s druge i za nadu da bi ovo mogla biti prekretnica koja bi označila da će Zapad snažnij biti prisutan na području ZB.

Adnan Huskić: Tome smo svjedočili i ranije. Povlače se paralele i analogije sa Bizmarkom i Hitlerom i sa 1939. Mislim da su u glavnim gradovima Evrope napokon shvatiti da Rusija teško da može biti partner i da Rusija pod Putinom predstavlja ozbiljan sigurnosni problem za Evropu. Nadam da je u zapadnim metropolama sada jasnije i o kakvim prijetnjama se ovdje radi. Zapadne države su dosad bile prilično impotentne u svojim pokušajima da odgovore na direktne napade na vrijednosti liberalne demokratije na ZB.

Karabeg: Dodik je bliski saveznik Moskve. Kako će ruska agresija na Ukrajinu uticati na njegovu poziciju?

Džihić: Dodik je već odavno u svakom smislu prešao sve crvene linije. Direktnim i otvorenim napadima na Ustav i suverenitet BiH otvorio je Pandorinu kutiju koja je veoma opasna. Dodik već dugo vremena baštini sve one vrijednosti koje je Putin prije nekoliko dana pokazao u govoru kojim je najavio napad na Ukrajinu, a to je agresivan odnos prema drugome, prekrajanje istorije, manipulativni argumenti i mnoštvo etnonacionalnih fantazija. Dodik je u Republici Srpskoj okružen klijentelističkom, koruptivnom klikom kao i Putin u Rusiji. Dodik uživa direktnu podršku Rusije i on je pion kojeg Putin može pokretati lijevo i desno kako mu odgovara. To je veoma opasno u sutuaciji kad se Dodik bori za svoj politički život, pa može da napravi velike probleme. Sve zavisi od toga kako će se Zapad postaviti prema njemu. Nakon ovoga što se događa u Ukrajini jedini konsekventan odgovor Zapada – pored stacioniranja trupa – bile bi najjače moguće sankcije Dodiku.

Huskić: Nadam se da ovaj snijeg, koji je pao, nije pao da pokrije brijeg nego da vidimo tragove svih zvijerku u regiji ZB. Očekujem da će Dodiku biti smanjen manevarski prostor u glavnim gradovima Evropske unije. Ako slušate predsjednika Hrvatske Milanovića on je jedan od ključnih ljudi sa kojima treba razgovarati, neko ko može da isporuči ono što u ovom momentu Hrvatska traži u BiH. Dodik je apsolutno prihvaćen u Mađarskoj gdje je učestovao na onom nesretnom samitu desničara i ksenofoba u Budimpešti, na kome smo čuli sve one stvari koje smo imali prilike čuti u onom nesretnom, užasnom govoru predsjednika Putina kojim je faktički najavio agresiju na Ukrajinu.

Karabeg: Zanimljivo je da je lider bosanskohercegovačkih Hrvata Dragan Čović, reagujući na ukrajinsku krizu, pozvao na prekid vatre. Pomenuo je invaziju i rat, ali direktno ne osuđujući Rusiju. Zašto je on bio neodređen kad je rukovodstvo Hrvatske vrlo oštro osudilo Putinov potez?

Džihić: Čini mi se da u ovom slučaju dolazimo do momenta gdje pada maska. Kad to kažem, mislim na činjenicu da se Čović često na neki način priklanjao Rusiji i tražio blizinu Putina. Valjda je mislio da preko ruske podrške Dodikovim aspiracijama može na mala vrata realizirati projekt koji je Hrvatsko narodno vijeće nedavno manje-više direktno objavilo, a to je ponovno stvaranje Herceg-Bosne i teritorijalno rasparčavanje BiH. Znači, maska pada u momentu kad se svi moraju jasno opredijeliti u ovom istorijskom momentu kad se mijenja svjetski globalni poredak, kad ulazimo u otvorenu borbu između autoritarizma i demokratije na globalnom nivou, kad usred Evrope imamo jednu novu vrstu fašizma. Držanje po strani mora naići na nedvosmislen odgovor Zapada.

Huskić: Rusija je preko podrške Dodiku na neki način postala Čovićev sponzor. On se često sastajao sa ruskim ambasadorom u BiH i u određenom smislu odstupio od onoga što je bila zvanična politika Hrvatske. S tim što Hrvatska u zadnjih nekoliko godina varira između toga da bude kosmopolitska i otvorena i da u isto vrijeme bianco podržava Čovića koji je u potpunosti instrumentalizirao pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Čović je uspio da tako snažno utiče na vanjsku politiku Hrvatske da je postala njegov glas u EU.

Karabeg: Ako bi Dodik krenuo u otcepljenje RS i NATO intervenisao, da li bi Moskva poslala trupe da zaštiti Dodika kao svog saveznika?

Džihić: Prije nekoliko sedmica razmišljao sam o tome i bio sam ubijeđen da u tom slučaju Rusija i Putin ne bi dali podršku koju Dodik očekuje. Poslije onog agresivnog, iracionalnog i dijaboličnog Putinovog govora poslije otvorene agresije na Ukrajinu više nisam ubijeđen da bi bilo tako. Sad je jasno da postoji nevjerovatan potencijal za svaku vrstu Putinove agresije. Ako bi Dodik zaista napravio taj korak i zatražio pomoć Putina i ako bi neke snage u Srbiji stale na stranu Rusije, bojim da ne bismo apriori mogli isključiti ni direktnu podrška ruske vojske. To bi onda značilo otvaranje još jednog fronta i otvorenu konfrontaciju sa Zapadom. Naravno da bi konflikt na ZB izgledao drugačije nego ovaj u Ukrajini u koji se NATO nije uključio. Na Kosovu imamo NATO trupe u okviru KFOR čiji je mandat da brane Kosovo. Sličan mandat imamo i na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma tako da u tom slučaju Zapad ne bi mogao da se povuče kao u Ukrajini.

Huskić: Mislim da pomoć, koju bi Rusija u takvoj situaciji dala Dodiku, ne bi bila direktno vojna. Mislim da bi to bila podrška u smislu paravojnih formacija, nekih dobrovoljaca i naravno hibridnog ratovanja koje je Rusija usavršila, posebno u zadnje vrijeme. Međutim čini mi se da je nakon događaja u Ukrajini Zapad mnogo vidljiviji nego, rekao bih, čak zadnjih tridesetak godina. Vjerujem da je taj konsolidovani Zapad shvatio da se igra u kojoj se trenutno nalazimo ne igra više s onim figurama s kojima se igralo ranije. Kad pominjem figure, pada mi na pamet jedan nedavni tweet Garija Kasparova. On kaže da Evropljani i Zapad napokon moraju shvatiti da ne mogu da se ponašaju kao vegetarijanci u steak baru. Mislim da je ključno razumjeti da su se okolnosti bitno promijenile. Rusija pod Putinom nije više partner. Rusija je faktor destabilizacije i zato je treba posmatrati kao sigurnosnu prijetnju i tretirati na taj način.