Foto: worawan konped / Alamy / ProfimediaZagrljaj je za ljude jedan od najčešćih načina iskazivanja ljubavi, ali psi ga ne doživljavaju na isti način. Kako objašnjava dreser pasa i sertifikovani bihejviorista za životinje Džoan Hinds, ono što nama pruža osećaj bliskosti, kod pasa može izazvati nelagodu jer ga često doživljavaju kao ograničavanje kretanja, prenosi Newsweek.
Zašto neki psi ne vole zagrljaje?
„Neki psi nauče da tolerišu zagrljaje jer veruju svojim vlasnicima, ali tolerancija nije isto što i uživanje“, navela je Hinds. Ovo upozorenje dolazi u vreme kada mnogi vlasnici kućnih ljubimaca nisu svesni da ponašanja koja tumače kao smirenost zapravo mogu biti znaci nelagodnosti. Problem je u tome što grljenje ograničava sposobnost psa da donosi odluke u trenutku; stvara pritisak oko tela i može sprečiti psa da se udalji ako to želi, prenosi Index.hr.
Dok neki samouvereni psi mogu tolerisati ili čak uživati u bliskom kontaktu, drugi ga mogu smatrati preplavljujućim, u zavisnosti od faktora kao što su njihovo zdravlje, starost, temperament i prošla iskustva.
„Psi iz skloništa ili oni sa ograničenom ranom socijalizacijom mogu biti osetljiviji na bliski kontakt jer nisu naučili da je bezbedan i predvidljiv“, objasnila je.
Dodala je da stariji psi ili oni sa zdravstvenim problemima takođe mogu imati problema sa zagrljajima, jer bol, ukočenost ili nelagodnost mogu učiniti pritisak neprijatnim, čak i ako su ga u prošlosti tolerisali.
Znaci da je vašem psu neprijatno
Prvi znak na koji vlasnici treba da obrate pažnju kako bi utvrdili da li je psu neprijatno jeste mirovanje i ukočenost. Hinds upozorava da čak i ako pas ostane blizu tokom interakcije, to ne znači da uživa u njoj.
Psi često tolerišu situacije, ostajući mirni dok se interakcija ne završi. Ovaj nedostatak otpora nikada ne treba shvatiti kao garanciju da se pas oseća prijatno ili da neće reagovati odbrambeno.
Umesto toga, vlasnici treba da traže druge znake, kao što su okretanje glave, lizanje usana, zevanje, pokazivanje beonjača, zavrtanje ušiju, podvlačenje repa, pokušaj odlaska, podizanje šape, izbegavanje kontakta očima ili dahtanje kada nije vruće.
Mnogi psi preferiraju oblike naklonosti koji im daju izbor, što može uključivati sedenje pored vlasnika, naslonjanje na njega, nežno maženje ili odmaranje u blizini.
Poseban oprez za porodice sa decom
Hajnds je primetila da su deca često članovi porodice koji najverovatnije čvrsto grle pse, jer izražavaju naklonost na isti način kao što bi to učinili prema omiljenoj igrački ili članu porodice.
Međutim, psi se mogu osećati zarobljeno ako ih grle, hvataju, penju se na njih ili im se sprečava da se udalje. Iako pas može pokazivati znake upozorenja pre nego što ugrize ili zareži, deca često ne znaju kako da protumače govor tela psa.
„Često podstičem porodice da razmotre načine povezivanja koji nisu isključivo fizički“, rekla je. „Deca mogu izgraditi divne odnose sa psima kroz aktivnosti kao što su čitanje, pomoć u organizovanju stimulativnih igara, nadgledana igra i jednostavne igre poput žmurke.“
Roditelji bi trebalo da nauče svoju decu da nikada ne teraju psa u ćošak ili mu se približavaju dok spava, odmara se ili jede, i trebalo bi da podstaknu nežno dodirivanje jednom rukom na ramenu ili grudima.
Nikada ne kažnjavajte režanje
Ako pas reži dok ga grlite, Hajnds kaže da bi vlasnici trebalo da prekinu tu interakciju umesto da kažnjavaju takvo ponašanje. „Režanje je vid komunikacije”, rekla je ona. „Pas vam time poručuje da mu je neprijatno i da situaciju treba promeniti.”
Kažnjavanje psa zbog režanja može dovesti do toga da prestane da daje to upozorenje u budućnosti, što čini interakcije manje bezbednim jer imaju manje načina da signaliziraju nelagodnost ili uznemirenost.
Bolji načini za iskazivanje naklonosti
Hajnds preporučuje da se psima dozvoli da sami biraju kako će komunicirati, umesto da se forsiraju na fizički kontakt. Alternativni načini za iskazivanje naklonosti uključuju dopuštanje psu da vam priđe, nežno maženje područja koja mu se dopadaju, sedenje u blizini, zajedničko igranje i dresuru i obezbeđivanje bezbednog prostora gde se može neometano povući.
Ona takođe preporučuje primenu jednostavnog „pravila od tri sekunde”. Vlasnici mogu nežno da maze svog psa oko tri sekunde, a zatim da naprave pauzu. Ako se pas nasloni na vas, gurne vas njuškom tražeći još pažnje ili ostane opušten, verovatno želi da se interakcija nastavi. Ako se povuče, oblizne ili se udalji, to je znak da bi više voleo malo prostora.
„To je jednostavan način da se psu pruži izbor”, rekla je Hajnds. „Razmena nežnosti treba da bude dvosmerna komunikacija, a ne nešto što im namećemo bez obzira na to kako se osećaju.”
Poštovanje granica jača vezu
Hajnds ističe da razumevanje govora tela pasa može pomoći porodicama da spreče stresne situacije i izgrade poverenje. „Ideja da psi treba da uživaju u zagrljajima samo zato što nas vole jedna je od najvećih zabluda u vezi sa pokazivanjem naklonosti”, rekla je ona.
Pored toga, Hajnds smatra da su društvene mreže i reklame doprinele stvaranju pretpostavke da psi vole zagrljaje. Iako je sadržaj koji većina ljudi vidi sladak, on je često veoma kratak i ne prikazuje suptilne signale govora tela.
„Važno je da li pas ima izbor”, zaključila je ona. „Ako može da se udalji, ako se poštuju njegovi signali i ako se naklonost pokazuje na način u kojem on uživa, odnos postaje sigurniji i zasnovan na poverenju.”
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


