Melanšon: Predlažemo konferenciju za mir u Evropi pod okriljem OEBS 1Foto: EPA-EFE/ HAYOUNG JEON

Izgleda da je put do konačnog rešenja za Kosovo još uvek dug, bar sam tako shvatio Vučićevu izjavu u Kosovskoj Mitrovici.

U svakom slučaju, ako se obe strane slože oko zajedničkog sporazuma, ja ću to prihvatiti. Nezavisnost Kosova je ilegalni akt, jedino Srbija svojom odlukom u prihvatanju takvog stanja može da mu da pravnu osnovu. Naš pokret “Nepokorena Francuska” (“France Insoumise”) pratiće aktivno sva zbivanja u Srbiji. Znate, danas kad se pripremamo da slavimo stogodišnjicu kraja Prvog svetskog rata, vreme je da se Evropa podseti da je vaša zemlja dala ogroman doprinos u oslobođenju Evrope, uz ogromne žrtve – četvrtina stanovništa je nestala u ratu, to je najveći procenat žrtava svih učesnica tog rata. Pored svih žrtava u Velikom ratu, vi ste bili prvi koji ste digli glavu pred nacistima, sa martovskim manifestacijama 1941. u Beogradu, sa prvim otporom koji je organizovao Dragoljub Mihailović u zapadnoj Srbiji, sa masovnim učešćem u Titovim partizanskim jedinicama. Zbog svega toga, Srbija i srpski narod imaće uvek posebno, privilegovano mesto u mojoj duši, kaže u razgovoru za Danas Žan-Lik Melanšon, lider levičarskog pokreta “Nepokorena Francuska” koji je prošle godine bio rival francuskom predsedniku Emanuelu Makronu na izborima za šefa države.

Naš sagovornik podseća da je kada je bio poslanik u Evropskom parlamentu glasao da se ubrzaju pregovori o ulasku Srbije u EU, “bez obzira što nisam bio za proširenje prijemom ostalih kandidata”, ističući da “Francuska vlada mora da shvati da Francuska mora biti daleko prisutnija u ovom evropskom regionu”.

* Kako komentarišete stav nemačke kancelarke Angele Merkel da “nema promene granica na Balkanu”?

– To što gospođa Merkel ne želi promene granica može se protumačiti kao njena želja za stabilizacijom našeg regiona. Može se protumačiti i kao činjenica da su Nemci izašli kao pobednici u raspadu Jugoslavije. Nakon ujedinjenja Nemačke Helmut Kol je izjavio da će se “od danas u Nemačkoj rađati samo ideje za mir u svetu i ništa drugo”, samo nekoliko meseci kasnije Nemačka razgrađuje postojeće granice u Evropi, priznajući nezavisnost Slovenije i Hrvatske, otvarajući građanski rat sa 130.000 žrtava. Danas možemo reći da su ponovo kreirali svoju zonu uticaja na Balkanu sa svojim istorijskim partnerima, ali problem sa granicama i održavanjem mira nije samo u vezi s Balkanom. Nemačka, sa Francuskom i Rusijom, jeste garant mirovnog sporazuma “Minsk dva”, a kakva je stvarnost? Francuska, s Makronom na čelu, prodaje Ukrajini borbene helikoptere, ne kaže ni reč o ubistvu predstavnika Republike Donjeck, bez obzira što je on potpisao taj dokument o miru. Čudni mirotvorci i jedni i drugi… Danas Merkel smatra da promene granica mogu destabilizovati Evropu, i da treba izbeći svaki pravni presedan međunarodnog prava. To možemo da prihvatimo, ali kako su ti svi presedani mogli da se primene u slučaju Jugoslavije? Nepoštovanje jugoslovenskog ustava iz 1974, intervencija NATO 1999, protivno odluci SB UN, jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova 2008, sa ustavom koji su pripremili NATO i EU, a ne narod kojem je namenjen? Interesantno je zaključiti da je sve to urađeno, i da se nije gledalo da li je zasnovano na pravu ili ne. Naš Pokret predlaže organizaciju skupa “konferencija za mir u Evropi”, pod okriljem OEBS-a, gde će sva ta problematika moći da se sagleda i da se reši kroz pregovore. Ne vidimo neki drugi, bolji način.

* Poznati ste kao veliki kritičar Sjedinjenih Država. Šta mislite o izjavi zvaničnika SAD o mogućim “korekcijama granica” u kontekstu kosovskog problema?

– Nemam ništa protiv američkog naroda. Naš pokret se bori pre svega da održi Francusku nezavisnom. Moramo priznati da se često dešava da se naši interesi ne slažu sa američkim, ni u vezi sa Malijem, ni Iranom, pa ni u vezi sa evropskim pitanjem. Bolton je politički savetnik Trampa za unutrašnju politiku, a iako nije bio za intervenciju na Balkanu, član je neokonzervativne porodice koja daje podršku Porošenku u Ukrajini i podržavala je u rat u Iraku. Kad mediji na Zapadu govore o Kosovu, predstavljaju Tačija kao bivšeg člana OVK, a Vučića kao bivšeg Šešeljevog nacionalistu, zaborave uloge onih na Zapadu koji su danas eksperti, savetnici, a do juče su bili aktivni učesnici u “kosovskim zbivanjima”. Danas, na primer, Bernar Kušner izjavljuje za Mond: “Ko smo mi da se suprotstavljamo eventualnim promenama granice između Kosova i Srbije”, ja mu postavljam pitanje: “Ko je bio juče, kada je tražio intervenciju NATO u Jugoslavijili ili Iraku”? Ti ljudi su bili učesnici u jugoslovenskoj tragediji, ni u kom slučaju obični posmatrači, komentatori. I oni treba da odgovaraju za njihove ratne opcije. Zaključujem samo da ti ljudi koji su davali lekcije iz demokratije čitavom svetu, danas prihvataju promene granica na osnovu etničke pripadnosti. Imam utisak da danas nemaju dovoljno ideja da završe posao koji su započeli pre 20 godina. Ja znam da francuski parlamentarci koji su bili protiv dezintegracije Jugoslavije, a naročito protiv bombardovanja 1999. mogu da se izbroje na prste jedne ruke. Nama koji smo bili protiv, vreme je pokazalo da smo bili u pravu, ali kakva je bila cena toga?

* Kako ocenjujete prvu godinu Makrona na čelu Francuske?

– Emanuel Makron je izabran za predsednika Francuske da na čelo države ne bi došla gospođa Le Pen. Samo on pokušava da ubedi samog sebe da je izabran sa oduševljenjem svih građana. Ako zelite da upoznate Makronov program, dovoljno je da pratite zaključke Evropske komisije. On drugog programa nema. Za godinu dana dokrajčio je i privatizovao sve sto je još bilo drušveno. Recimo, železnički saobracaj nije više pod kontrolom države. Na socijalnom planu Makron liči na “obrnutog Robina Huda”. Da bi smanjio troškove ukinuo je pomoć najsiromašnijim građanima kao i studentima za 300 miliona evra. Istovremeno kroz fiskalne poklone dao je tri milijarde najbogatijim. Bez sumnje, Makron je predsednik bogatih. Kroz školske reforme otežao je upis na univerzitet, opet za one koji dolaze iz siromašnih sredina. Kupovna moć penzionera je opala, nove reforme su u pripremi koje će razgraditi francuski socijalni model, pretvarajući ga sve više u anglo-saksonski. Zadatak našeg pokreta je da se ova tendencija zaustavi, da se stane na put sve većem siromašenju srednje klase u našoj zemlji koja istovremeno ima najveći broj milionera u Evropi. Ovo je glavna tematika za nas koji smo levo orijentisani. Kad gledamo situaciju u SAD, gde jedan odsto najbogatijih zarađuje više nego polovina najsiromašnijih, zar je to model društva kojem i mi treba da težimo

* Kako gledate na aktuelne francusko-američke odnose?

– Videli ste da je američka administracija sa Trampom agresivna u odnosima prema nama. Uzmimo, na primer, sporazum sa Iranom u vezi sa nuklearnom energijom. On je rezultat četvorogodišnjih pregovora. Francuzi su bili veoma aktivni u tom procesu pronalaženja rešenja da bi se izbegao ratni konflikt.

Francuzi su investirali u Iranu u automobilskoj industriji, u eksploataciji gasa, u avionskom transportu… Pod pritiskom Izraela i Saudijske Arabije, SAD su odlučile da prekinu taj sporazum, da zahtevaju i od drugih predstavnika da to isto urade. Drugim rečima da konkretno utiču na ekonomske interese Francuza. Vašington govori o neophodnosti novih pregovora, a radi se, u stvari, o najobičnijem kršenju internacionalnog prava sa njihove strane. Videćemo gde će nas sve to dovesti, jer i bez obzira što Evropljani žele da sporazum ostane na snazi, francuske kompanije napuštaju Iran pod pritiskom Amerikanaca i banaka koje se plaše američkih sankcija. Za vreme Sarkozija SAD su tražile da Pežo prestane sa prodajom vozila u Iranu. To je bilo drugo po veličini tržište ove kompanije sa 130.000 prodatih vozila. Pežo se povukao sa svim posledicama koje su pratile napuštanje tog tržišta (otpuštanje radnika, socijalni planovi). A nas su zamenili Amerikanci na tom istom tržištu. Ima i drugih primera njihove agresivnosti u odnosu na nas. “Nepokorena Francuska” ne prihvata ovakvu situaciju i želi Francusku nezavisnu. Naše mesto nije “u furgonu” NATO-a. Na ulazima u naše institucije ne piše, kao u Nemačkoj “U ime nemačkog naroda”, naša poruka je univerzalna: “Sloboda, jedanakost, bratstvo”. Mi smo peta ekonomska sila na svetu. Naša najduža granica je sa Brazilom. Naša morska teritorija je druga na svetu. Naše ambicije su svetske. One nose vrednosti sveopšteg interesa. Mi smo avangarda novih, čistih energija. Mnogi gledaju u nas kao nosioca novih međudržavnih i međuljudskih odnosa.

* Naredne godine održavaju se izbori za Evropski parlament. Kakav rezultat očekujete?

– Evropski parlament je slika i prilika EU. Teoretski, osnovna svrha jednog parlamenta je inicijativa, predlozi. U Strazburu 90 odsto odluka nema u nikakvu konkretnu pravnu efikasnost. Poslanici žive okruženi lobistima raznih multinacionalnih kompanija. Na svakog poslanika dolazi u proseku sedam lobista. Tome konačno treba stati na kraj. “Nepokorena Francuska” je svesna da je neophodno da nađe evropske partnere sa kojima će moći da promeni ovu situaciju. Cilj mora biti opšti interes evropskih naroda. Mi već radimo na tome sa Podemosom iz Španije, sa Levim blokom iz Portugala, sa nekim ekološkim pokretima u Skandinaviji. Naš zajednički cilj je stvaranje liste “Sada narod” (“Maintenant le Peuple”). To je naš konkretni projekat za buduće izbore. Naravno da će rezultati imati uticaja na unutrašnju situaciju u Francuskoj. Biće to prvi izbori od dolaska Makrona na vlast. Za Francusku će to biti jedan pravi referendum protiv Makrona. To je moj poziv biračima da mu se kaže “stop”.

”Potreban jači otpor Nemačkoj”

* Kako komentarišete instistiranje Makrona na reformisanju EU?

– Tražio sam od Makrona, pre njegovog sastanka sa Merkelovom, da joj da do znanja da se odnosi sa Nemačkom moraju promeniti, da Francuska ima mogućnosti da se okrene zemljama Mediterana, da ne može ostati u senci Nemačke. Videćemo rezultate. Zaključujem, ako Evropska unija ignoriše želje evropskih naroda situacija će se zaoštriti. Mnoge oči su uprte u Francusku. Izlaskom Velike Britanije iz Evrope, Francuska mora igrati drugu ulogu. Francuska je jedina evropska zemlja koja je egzistira na pet kontinenata, koja ima nuklearno naoružanje, koja je stalna članica Saveta bezbednosti UN. Merkel, Oland, Makron, Renci… omogućavaju “rađanje” jednog Orbana, Salvinija, Kurca i sličnih.. Kreiranjem jačeg otpora Nemačkoj treba joj dati do znanja da ona ne može više “dirigovati” Evropom ignorišući sve teškoće drugih zemalja. Ako mi budemo na čelu Francuske, predložićemo našim evropskim partnerima “plan A”, koji će označiti kraj socijalnom, fiskalnom, ekološkom “dampingu” u Uniji. U slučaju da naš predlog ne prođe, idemo sa “planom B” – izlaskom iz te iste Unije.

“Srbija da bude nosilac novih ideja”

Govoreći o Srbiji, Žan-Lik Melanšon poručuje: “Nadam se da će evropski mediji jednog dana umesto promena granica, ratova… pričati o vrednostima vašeg naroda, vašim univerzitetima, mladima, vašem jugoslovenskom periodu, vašoj kulturi, sportu, poljoprivredi”. Prema njegovom mišljenju, “Srbija,zajedno sa vašim susedima može da bude nosilac novih ideja, projekata, kreiranja novih društvenih odnosa, mira u ovom delu Evbrope”. “Vaša zemlja je preživela niz teškoća, katastrofa, i danas živi sa negativnim posledicama osiromašenog uranijuma na zemlju, na populaciju. I kod nas borba za očuvanje zdrave prirode tek predstoji, jer je lobiranje velikih svetskih kompanija koje zagađuju čovekovu sredinu veoma snažan. I naš ministar je nedavno dao ostavku pred tom neravnopravnom borbom. Srbija bi i u ovom domenu mogla biti jedna od zemalja koja bi osnažila ovaj neophodni pokret čoveka da sačuva osnovne uslove za svoj opstanak”, zaključuje sagovornik Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari