Niko ne želi da živi u državi gde vesti počinju sa Aleksandar Vučić, pa neka laž 1Foto: Danas

Dejan Bagarić je član Demokratske omladine, jedan od osnivača Studentske organizacije protiv gušenja demokratije OSA, član Gradskog odbora i pokrajinski predsednik resornog odbora za omladinu, jedan od govornika na protestima 1 od 5 miliona i student Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.

Kao predstavnik mladih akivista i član Demokratske omladine smatra da je aktivista i mladih koji su spremni da se bore za pravdu daleko više svakim danom.

Studenska organizacija OSA u Novom Sadu svakim danom ima sve više mladih ljudi koji se pridružuju radu, što se političkog aktivizma tiče jedini problem danas je što je politika sistematski urušen termin. Članstvo u strankama nije ono što interesuje mlade ljude. Imao sam utisak ranije da je omladina mnogo pasivnija nego sto jeste, međutim vidi se da su svi zeljni promena. Ja planiram da ostanem koliko mogu i da se borim za ovu državu i ovo društvo, poručuje Bagarić u razgovoru za Danas.

Fizički napad i sudska presuda

Proletos Bagarić je zadobio teške fizičke povrede u novosadskom studentskom kampusu, neki mediji su preneli vest i njegovu ispovest. Ovog oktobra dvojica napadača dobili su uslovne kazne, pošto su sa tužilaštvom sklopili sporazum o priznanju krivice.

Poznato nam je da danas napadači i nalogodavci prolaze bez sudskog epiloga kao i da ako neki slučaj dobije sudski epilog drastične kazne ne postoje. Nakon sudske odluke da napadači dobiju samo uslovne kazne Bagarić je najavio privatnu tužbu koja je trenutno kod njegovog advokata.

Ja sam iz sudskog postupka bio skroz isključen, u presudi niti se pominje motiv niti potencijalni nalogodavac. Osećam se dosta nebezbedno i danas, oni koji su me prebili danas su slobodni. Ova sudska presuda je samo poziv svim ljudima da mogu slobodno opet da me prebiju.

Bagarić je u više navrata rekao da  ga „više zanima zašto je napadnut nego ko ga je napao“. Nas je zanimalo da li ima neki teoriju zbog čega mu se sve dogodilo.

Jako sam aktivan na svim poljima društva, mislim da sam jednostavno nekome zasmetao. Sumnjam na državne strukture i sudske izvršitelje. Sa združenom akcijom Krov nad glavom sam učestvovao u više navrata u odlaganju prinudnog iseljenja. Kao grupa smo privođeni, pokrenut je i postupak protiv nas zbog ometanja službene dužnosti. Dok sam ja ležao dva dana u bolnici zbog teških telesnih povreda i potresa mozga oni nisu odležali ni dan u zatvoru.

Podsetimo da su dan pre fizičkog napada na Dejana Bagarića napadnuta i dva člana združene akcije Krov nad glavom, njihov slučaj još nije rešen. Aktivista grupe građana 1 od 5 miliona Srđan Marković takođe je napadnut fizički na jednom od skupova grupe koji su najavljivani i prijavljeni po propisima. Ovaj slučaj takođe nije rešen.

Ako si blizak strukuturama vlasti i neko te napadne, tvoj slučaj se odmah rešava. Svi ostali slučajevi fizičkog napada na aktiviste samo se odlažu dok ne zastare. Za to ne mogu da krivim nikoga osim „Oca nacije“, uperio bih prstom u njega i rekao ti si kriv za kreiranje ovakve atmosfere u društvu u kojem je nasilje postalo poželjan vid komunikacije. Mladi itekako imaju razloga da se plaše. Od njih danas ne može da se zahteva da budu aktivni i borbeni.

Akcija: Dajte nam razlog da ostanemo u Srbiji

Niko ne želi da živi u državi gde vesti počinju sa Aleksandar Vučić, pa neka laž 2
Foto: Privatna arhiva Dejana Bagarića

Studentsko omladinska organizacija OSA iz Novog Sada čiji je Bagarić član bavi se problemom odlaska mladih u inostranstvo. Na skupovima je uvek brojčanik koji pokazuje koliko mladih napusti zemlju na svakih deset minuta. Okupljanja su svake subote u centru grada, a njima pored prolaznika prisustvuje deset do 15 studenata članova organizacije.

Okupljanje je tematsko, prvi put studenti su prolaznicima postavili pianje „Šta ste poslednje rekli svom detetu kad je odlazilo“ . Prema rečima Bagarića, prilazilo im je mnogo starijih ljudi koji su bili dosta emotivni.

Druga etapa obeležena je pitanjem „Ko ti fali od ekipe“, dok je tokom treće etape postavljeno pitanje „Dajte nam jedan razlog da ostanemo“. Kako naš sagovornik kaže, tokom trajanja treće etape nijedna osoba nije im prišla i niko od prolaznika nije rekao nijedan razlog.

Bila je peta nedelja kako tražimo od građana da nam daju bar jedan razlog da ostanemo, niko nam nije prišao. Ne da nam nisu dali konkretan razlog, nisu nam rekli baš niša. Jedan od razloga masovnog odlaska mladih je svakako partokratija, loš ekonomski standard. Mislim da niko od nas ne želi da se budi u državi gde je Informer najčitanija novina i u kojoj svaka vest započinje sa Aleksandar Vučić je rekao, pa neka laž.

Politički aktivizam

Niko ne želi da živi u državi gde vesti počinju sa Aleksandar Vučić, pa neka laž 3
Foto: Privatna arhiva Dejana Bagarića

Dejan Bagarić je u više navrata govorio na protestima 1 od 5 miliona, bio je jedan od govornika i u Valjevu u znak podrške Aleksandru Obradoviću, pre neki dan okačen je i snimak omladine DS-a koja skida montirane naslovnice NIN-a, bio je i na protestima u znak podrške radnicima Pošte, i pored fizičkog napada koji je doživeo i dalje se bori za slobodu govora.

Poručio bih svima koji se ne bave aktivizmom da ih razumem, da ne mora svako da sledi moj primer i dodao bih da su nam potrebni. Svi oni koji smatraju da imaju šta da kažu i oni koji osećaju da treba da se pobune, potrebni su svakome od nas, a ima toliko organizacija kojima trebaju novi članovi. To što su nam neka lica ogadila politiku i političke stranke ne znači da mi njima ne treba da se bavimo, da budemo članovi one stranke čije ideje poštujemo. Ja sam član Demokratske stranke zato što smatram da je ona institucija demokratije u poslednjih trideset godina.

Na protestima koje organizuje grupa građana 1 od 5 miliona sve je manje ljudi. Velika većina veruje da je razlog tome uplitanje političara u nešto što bi trebalo biti samo „građansko“. Bagarić podseća da su protesti počeli zbog napada na Borka Stefanovića i da je prirodno da njegove opozicione kolege budu na protestima i govore na njima.

Opozicija se trenutno bori za isti cilj, a  ako se bore za isti cilj u cve kolone nemaju šanse ništa da urade. Bore se rame uz rame sa građanima, i bore se za isti cilj. Ja da sam ikada mogao da zamislim da ću biti na istoj strani sa Boškom Obradovićem, ja bih se smejao. Sada bih celim svojim bićem branio njegovo pravo da kaže šta misli bez obzira što se ja sa tim ne slažem.

Prema rečima našeg sagovornika, još jedan od razloga zbog kog je manje ljudi prisutno na protestima su i velika očekivanja od protesta 13. aprila u Beogradu. Očekivanja su bila da će se ponovo desiti 5. oktobar a planirani su mirni protesti.

Razlog tome su režimski i ostali mediji koji su najavljivali Dan D u Srbiji baš zato što se danas sve rešava nasiljem, pa je logično i da se na nasilje Aleksandra Vučića odgovori nasiljem.

Demokratska omladina, šta je ustvari demokratski

Preko njegovih društvenih mreža može se primetiti da ima veliko poštovanje prema Zoranu Lutovcu, predsedniku Demokratske stranke, čiji je i sam član. Na poslednjoj sednici DS-a raspuštan je Gradski odbor i Demokratska omladina. Prema njegovim rečima, Zoran Lutovac i ostali članovi stranke koji su glasali za raspuštanje omladine uradili su ispravnu svar.

Ceo događaj samo izgleda kao da je nedemokratski, međutim Demokratska omladina niti je bila organizovana kako treba niti je radila kako treba, demokratski.

Lutovac pre svega ima jednu besprekornu karijeru, zalaže se za Evropsku uniju ali ne po svaku cenu, on je jednostavno čovek koji odražava određeni građanski duh. Odluka koja je doneta na poslednjem sastanku članova DS-a nije samo njegova. Demokratska omladina konkretno je raspuštena zato što nije na legitiman način izabrana. Demokratska omladina ima svoju autonomiju i niko se nije mešao u naš rad dok je to funkcionisalo. Jedan deo demokratske omladine održavao je članstvo u stranci samo da bi mogao da se hvali funkcijama koje su sami sebi delili. Nije bilo legitimnog izbora članova niti predsedavajućih, jednom rečju samoproglašeni odbor. Raspuštanjem Demokratske omladine treba da se krene sa radom po pravilu, a članovi glavnog odbora DS-a su postupili u ovom slučaju pravilno. Sve što je cilj raspušanja Demokratske omladine je održavanje novih izbora i prepravljanje pravilnika o radu. Autonomija je ograničen sistem, kad počnu da se krše pravila urušava se i autonomija.

Nova godina, Nove nade

Ono na šta je Dejan najviše ponosan ove godine je odluka da je dokorat Siniše Malog plagijat, on je lično bio u blokadi rektorata. Pored toga ponosan je i na akcije omladinsko studentske akcije OSA.

Kada je reč o novim željama, ističe nadu da će se održati fer i pošteni izbori. Za neke veće želje, trenutno nema prostora.

Pre početka nove godine samo se nadam puštanju Aleksandra Obradovića iz kućnog pritvora. Ne smemo da dozvolimo da sa ovakvom nepravdom započnemo sledeću etapu života.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari