Šta je rečeno o proširenju EU u završnoj debati 1Foto: EPA-EFE/ STEPHANE DE SAKUTIN POOL

Najgledaniji francuski informativni kanal BFMTV organizovao je u četvrtak poslednju veliku celovečernju debatu pred nedeljne izbore za evropski parlament.

Učestvovali su svi predvodnici 11 najvažnijih lista (od 34 registrovanih), u stvari lista kojima predizborne ankete obećavaju veću podršku birača.

Trebalo je da svaki kandidat trebao precizira svoj stav prema pitanju proširenja Unije uopšte, ali sa eksplicitnim nabrajanjem zemalja Balkana. Pitanje je obuhvatalo i proširenje šengenske zone i evro-zone na Rumuniju i Bugarsku koje na to pretenduju. Uzgred, u Francuskoj skoro niko ne razdvaja Zapadni Balkan, ali francuski jezik sam po sebi podrazumeva tu rascepkanost. Reč Balkan je uvijek u množini – Les Balkans.

U prethodnoj velikoj debati, kandidati su odgovarali konkretno da li su za prijem Srbije i to bez komentara, samo sa „da“ ili „ne“. Rezultat je poznat, devet kandidata su bili „protiv“, samo dva „za“, a jedan protivnik Unije se nije ni hteo izjasniti.

Manon Obri, koja predvodi na radikalnoj levici listu Melanšonove Nepokorene Francuske: Ne slažemo se sa proširenjem sve dok se unutar same Unije ne realizuje fiskalna i socijalna harmonizacija.

Florijan Filipo, koji je ranije bio desna ruka Marine le Pen, a danas sa malim šansama predvodi listu Patrioti (koja je za Fregzit, francusku varijantu Bregzita): Ne, to bi bilo ludo. Već je bila ludost proširenje na Istočnu Evropu. Ja sam jedini ko se zalaže da više ne bude Evropske unije.

Janik Žado je, u ime Zelenih, malo ublažio svoj stav iz prethodne debate: Ako se zemlje Balkana usaglase sa evropskim tekovinama, mogu da uđu, ali što se tiče Turske treba više svetlosnih godina da bi ona mogla ući u Uniju.

Rafael Gliksman, na čelu liste koju podržava Socijalistička partija Francuske, je ponovio svoj pozitivan stav: Za Tursku – ne, za balkanske zemlje – da. Ne možemo reći „ne“ Srbiji, a Hrvatska je već član Unije.

Jan Brosa, komunistički kandidat, za kog se kaže da je ostvario najbolju kampanju i približio se cenzusu, je bio vrlo oštar: Ja sam protiv. U Srbiji je najniža zarada 234 evra. To bi značilo dodati još konkurencije na konkurenciju koju već imamo.

Žan-Kristof Lagard, na čelu liste centrista koji su najviše izgubili u političkim prestrojavanjima poslije Makronovog dolaska na vlast, je kao izvorni zastupnik evropske ideje dao najjasnije pozitivno mišljenje: Turska nema šta da traži u Evropi. Da – za sve na Balkanu, čim budu spremni. Srbija je već spremna.

Natali Loazo, koja predvodi makronističku listu Renesansa, verovatno izražava predsednikov stav: Ne, Evropa nije u stanju da ih primi, a te zemlje nisu u stanju da u nju uđu.

Benoa Amon, bivši socijalistički predsjednički kandidat, na čelu liste svog pokreta Generacija, nije daleko u svom stavu od Makronove linije: Evropa je paralizovana (…) pa je iluzorno i opasno proširiti je na druge zemlje.

Desničar i suverenista Nikola Dipon-Enjan je naravno protiv: Ne (…), mi se nalazimo u situaciji permanentnog fiskalnog i socijalnog dampinga.

DŽordan Bardela, predvodnik lepenističke liste koja će prema svežim anketama vjerovatno poslati najviše predstavnika u Strazbur, pokušao je malo humora: „Imam toliko prijateljskog osećanja prema evropskim narodima, da bi im mogao savjetovati da nam se priključe u zatvoru“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari